MISSION: IMPOSSIBLE
Jedna od konstanti u mojim recenzijama jest i teza o nedostatku ideja u suvremenom Hollywoodu. Simptom te opake bolesti, čiji je najvirulentiji oblik "high concept" komedija/triler, jest i činjenica da se producenti sve češće okreću ranijim ostvarenjima za inspiraciju. Dvije su tvrtke posebno sklone tome: 20th Century Fox se specijalizirala za američke verzije francuskih komedija, dok je Paramount Pictures svoje scenarističko vrelo pronašla u pola stoljeća starom fundusu televizijskih serija. Za ovu potonju se može reći kako je veteran u tom trendu, jer je sada već daleke 1979. prva iskoristila svjetsku popularnost serije ZVJEZDANE STAZE za juriš na kino-blagajne. Slijedila su ostvarenja poput NESLOMLJIVIH, da bi se početkom devedesetih i konkurencija dosjetila jadu (Warner Bros s MAVERICKOM i BJEGUNCEM). Ipak, Paramount i dalje ostaje prvakom u toj disciplini, tako da je ove godine njegova uzdanica za famozno američko filmsko ljeto bila MISSION: IMPOSSIBLE, filmska verzija nekoć kultne serije.
Nevolja s tom serijom, kao i s većinom Paramountovih TV-film transformacija, jest u tome što je za uživanje u njoj potrebna kondicioniranost višegodišnjom konzumacijom. Naime, esenciju jednog godinama stvaranog kulta je prilično teško ugurati u format cjelovečernjeg filma. A taj se kult u slučaju MISIJE NEMOGUĆE stvarao gotovo šest godina (1966-73), dakle dva puta duže od mnogo razvikanijih ZVJEZDANIH STAZA. Očigledno inspirirana filmovima o Jamesu Bondu, serija je za glavnog junaka imala Jima Phelpsa (u originalu ga je glumio Peter Graves) kao agenta supertajne vladine organizacije IMF (Impossible Mission Forces). On bi na čelu malog, ali odabranog tima specijalista, uz pomoć poneke gostujuće zvijezde, jednom tjedno spašavao svijet od komunista, diktatora, kriminalaca i raznih luđaka. Pri tome članovi njegovog tima često nisu znali jedan za drugog, kao što ni gledateljima sve do pred kraj nije uspijevalo pohvatati sve konce. Maštovitost autora kao i dojmljiva glazbena tema Lala Schiffrina seriji su osigurali dugotrajnu popularnost. Na žalost, domaći su gledatelji te serije bili lišeni iz ideološko-hladnoratovskih razloga pa su sada, gotovo dva desetljeća nakon njenog svršetka, prisiljeni ovaj film gledati kao tabulae rasae.
Na početku vidimo Jima Phelpsa (Voight) kako priprema još jednu operaciju svojeg tima. Cilj je spriječiti vladinog agenta da teroristima, švercerima oružja i sličnim zlikovcima proda listu svojih kolega. Cijela bi operacija, na čijem je čelu mladoliki, ali iskusni Phelpsov učenik Ethan Hunt (Cruise), trebala biti rutinska. Ali, pri izvedbi stvari krenu naopaku i cijeli je tim IMF-a masakriran. Hunt je, zajedno s Phelpsovom suprugom (Beart), jedini preživjeli, ali upravo zbog toga ga njegov antipatični pretpostavljeni (Czerny) smatra izdajnikom. U nastojanju da spere ljagu sa svog imena i otkrije tko je, zapravo, "krtica" u redovima IMF-a, Hunt će se za pomoć obratiti specijalistima za provale Luthera (Rhames) i Kriegera (Reno).
Paramount Pictures je za ovaj projekt primijenila formulu koja je dala izvrsne rezultate desetljeće prije s NESLOMLJIVIMA. Za režisera je odabran najveći holivudski manirist Brian de Palma, a scenarij je trebao samo površno doticati duh originalne serije. Ali, kao što je dobro poznato, u novim okolnostima stare formule ne moraju djelovati. Doduše, sami su Paramountovi producenti (uključujući egocentričnog Toma Cruisea) krivi za to: umjesto da posao pisanja scenarija povjere jednom čovjeku, oni su okupili petoricu, što je, sudeći prema tekućoj praksi, recept za fijasko. Jest da su ta trojica ugledni (Zaillian - SCHINDLEROVA LISTA, Towne - Oscar za KINESKU ČETVRT, Koepp - JURSKI PARK), ali su vjerojatno po dobrom starom običaju, prerađujući jedan drugom materijal, izbacili sve dobro iz njega. Uništen je duh serije i iz zapleta izbačen element misterija, a umjesto toga smo dobili banalan špijunski triler. De Palma sa svojom manirističkom režijom pokušava i donekle uspijeva spriječiti gledatelja da zijeva od dosade. Najdojmljivija je scena krađe supertajnih podataka, ali zato već ona koja bi trebala biti finale vrijeđa gledateljsku inteligenciju. Osim radnje, loši su i likovi. Jest da je film nakrcan provjerenim glumačkim veličinama, ali su njihove pojave tako neznatne (a neke pobiju odmah na početku) da se to ne osjeti. Tom Cruise se u glavnoj ulozi iskreno trudi, ali uzalud, jer Emanuelle Beart, navodno nova femme fatale francuskog filma, svojim telećim pogledom i nedostatkom bilo kakvog glumačkog talenta uistinu ubija bilo kakvo zanimanje za film.
Ukratko, MISIJA NEMOGUĆE predstavlja kolosalan promašaj. Doduše, ne može se reći da je film loš - De Palma, ako ništa drugo, ono barem zna raditi dojmljive scene. Ali, ipak je to daleko ispod očekivanja. Što se Paramountovih producenata tiče, oni se nisu morali brinuti - na američkom, a i na stranom tržištu je reklama učinila svoje i film je zaradio svoj dio kolača. Što se hrvatskih gledatelja tiče, oni MISIJU NEMOGUĆE mogu pogledati ako baš moraju, ali samo na velikom ekranu. Na malom ekranu bi već sličila na ispodprosječnu TV-sapunjaču.
(c)1996 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos