GRADONAČELNIK

CITY HALL

• uloge: Al Pacino, John Cusack, Bridget Fonda, Danny Aiello, Martin Landau, David Paymer, Tony Franciosa
• scenografija: Jane Musky
• kostimografija: Richard Hornung
• fotografija: Michael Sorosin
• montaža: David Bretherton
• glazba: Jerry Goldsmith
• scenarij: Bo Goldman, Ken Lipper, Nicholas Pileggi & Paul Schrader
• režija: Harold Becker
• proizvodnja: Castle Rock Entertainment, SAD, 1996.
• distribucija: Europa Video
• trajanje: 111 '

Ako zanemarimo obrazovni program, koji je ipak prije sfera državne službe nego kinematografije, filmovi se po svojoj namjeni mogu dijeliti na komercijalne, umjetničke i političke. Ovih je posljednjih i inače u svijetu najmanje, pa ni Hollywood nije izuzetak. Doduše, to ne znači da nije bilo filmaša spremnih da se dohvate političkih tema, odnosno da u svojim djelima eksplicitno promiču određeni politički stav. Ali, prateći suvremenu produkciju, stječe se dojam da su najbolji politički filmovi Hollywooda ipak stvar prošlosti, odnosno da je televizija, po svojoj prirodi bliža stvarnosti, tu ipak superiornija. To ne znači da politike nema u holivudskim filmovima; ali je ona ipak mnogo suptilnija nego u klasičnom "političkom" filmu. Danas je tako sasvim jasno da Hollywood djeluje kao agitprop Clintonove lijeve unutrašnje politike, isto kao što je u proteklom desetljeću promicao Reaganovo desničarstvo u odnosu SAD prema vanjskom svijetu. Stoga je dolazak GRADSKE VIJEĆNICE, političke drame Harolda Beckera, koju su zagrebačkim slučajem inspirirani distributeri prekrstili u GRADONAČELNIKA, bio više nego zanimljiv novitet na policama naših videoteka.

Radnja je smještena u New York, grad kojim upravlja sposobni i popularni gradonačelnik John Pappas (Pacino), koji će svoju višegodišnju uspješnu vladavinu okruniti konvencijom matične Demokratske stranke. Jednog kišnog dana u uličnom se okršaju međusobno ubijaju sitni diler i policajac, a zalutali metak smrtno pogađa crnog dječaka. Pappas će remek-djelom govorništva uspjeti spriječiti rasne nerede, ali je prekasno da zaustavi svog idealističkog pomoćnika Kevina Calhouna (Cusack) koji zajedno sa odvjetnicom Marybeth Cogan (Fonda) započinje istragu. Ono što Calhounu pada u oči jest to da je diler, inače nećak lokalnog mafijaša, svojevremeno umjesto dugogodišnje robije dobio uvjetnu kaznu - nešto što je nemoguće bez debelog "podmazivanja" na najvišim razinama vlasti. Dok Calhoun i Coganica ne pronađu odgovor na pitanje tko je kriv za sve, broj leševa će se povećati.

GRADONAČELNIK ima gotovo sve što bi trebao imati ozbiljan i "veliki" film - veliki budžet, hrpu natprosječnih glumaca, scenariste koji se imaju čime pohvaliti u svojoj karijeri (Pileggi - DOBRI MOMCI, CASINO; Schrader - TAKSIST, U PODZEMLJU SEKSA) i režisera koji, ako baš i nije onakav majstor kakvim ga drži većina kritičara, ono barem zna dobro spakirati proizvod. Ali, rezultat je ipak razočaravajući. Na žalost, rezultat kao i mnogo puta u sličnim slučajevima potvrđuje onu narodnu izreku "mnogo babica - kilavo dijete". Iako je zaplet rađen na osnovu knjige koju je napisao bivši pomoćnik njujorškog gradonačelnika, autentičnost se dosta gubi inzistiranjem na trilerskim elementima. Na nesreću, Becker ne zna režirati triler i, isto kao u njegovom precijenjenom radu MORE LJUBAVI, film je previše razvučen da bi bio uzbudljiv. Da stvar bude još gora, s tim je trileraškim i prilično nategnutim stereotipima dobrano zamutio osnovni motiv filma - političku korupciju. Osim toga, muči ga i višak likova, što pogotovo važi za odvjetnicu Cogan koja tu služi samo za ukras (ili možda zato da odnos Pappasa i njegovog pomoćnika ne bi imao neželjene konotacije). Dojam popravljaju ipak solidne glumačke kreacije (Pacino, uvijek pouzdani epizodist Danny Aiello) i izvrsna jazzom inspirirana partitura Jerryja Goldsmitha koji dokazuje da nije posustao pod stare dane. Ali, ipak, GRADONAČELNIK je film koji od gledatelja zahtijeva strpljenje, a to je sve nego karakteristika gledljivosti.