IZGUBLJENI U VREMENU

WAXWORK II: LOST IN TIME

• uloge: Zach Galligan, Monika Schnarre, Martin Kemp, Bruce Campbell, John Ireland, Patrick MacNee, David Carradine, Alexander Godunov
• glazba: Steve Schiff
• scenarij: Anthony Hickox
• režija: Anthony Hickox
• proizvodnja: Electric Pictures, SAD, 1992.
• distribucija: Poly Bros
• trajanje: 89 '

Današnji je horor u krizi koja se može usporediti s gladnim godinama koje je 70-tih i 80-tih proživljavao vestern. S obzirom da se razlog za to može pronaći u nesklonosti velikih studija prema tom žanru (uz izuzetak Coppolinih, Branaghovih i Jordanovih filmova), ne čudi da je glavni teret održavanja horora na životu pao na entuzijaste iz B-produkcije. Jedan od njih je i Anthony Hickox, glumac, scenarist, producent i režiser, koji je nedavno ugodno iznenadio sa svojim pomalo bizarnim filmom FULL ECLIPSE. Njegov je najraniji uradak WAXWORK iz 1988., lagana komedijica o horor-muzeju u kojem voštane figure oživljuju i počinju progoniti posjetitelje.

Četiri godine kasnije, Hickox je snimio nastavak, koji počinje upravo tamo gdje je prethodnik stao. Nakon što su preživjeli masakr, dvoje se protagonista - Mark (Galligan) i njegova djevojka Sarah (Schnarre) - vraćaju kući. Ali, iz plamtećeg je muzeja nekako izmigoljila ruka i ubila djevojčinog oca. Kao da joj to nije dovoljno, sirotica je optužena za ubojstvo. S obzirom da je porota malo sklona povjerovati njenoj priči o odrezanoj ruci koja ubija, Mark u usamljenoj kući svog dobročinitelja Sir Wilfreda (MacNee) nastoji pronaći dokaz. Umjesto toga mladi par pronalazi vremenski stroj i odlazi u različite vremenske epohe, gdje ih čekaju razne bizarne pustolovine.

IZGUBLJENI U VREMENU boluju od nedostatka koji je zajednički mnogim komedijama suvremenog Hollywooda. Nedostatak smisla za humor Hickox nastoji prevladati linijom manjeg otpora, dakle parodiranjem već postojećih filmova. U to je uložen ogroman napor, tako da ovaj film svojim citatima pokriva razdoblje od Murnauovog NOSFERATUA (1922) do Scottovog OSMOG PUTNIKA (1979). Možda je u tome i najveća vrijednost ovog filmčića, jer može poslužiti kao humoristički intonirana antologija SF i horor djela sedme umjetnosti (doduše, ne potpuna - za King Konga, izgleda, nije bilo mjesta). Ali, sumnjam da će ovo djelce biti zanimljivo ikome osim najzadrtijim filmofilima.