THE OUTER LIMITS: SANDKINGS
U jednom od pradavnih SIRIUSA je utvrđeno kako važi pravilo da dobra literarna djela obično daju predloške slabih filmova, a remek-djela često budu inspirirana anonimnim ili u najboljem slučaju osrednjim ostvarenjima. To važi i za žanr znanstvene fantastike, u kojem je rijetkost vidjeti da neki autor bude omiljenim izvorom inspiracije za filmaše. Izuzeci su Harlan Ellison, Philip K. Dick, a eto, svoju drugu ekranizaciju doživio je i George R.R. Martin (1987. je u australskoj produkciji ekranizirana njegova pripovjetka NOĆNI LETAČI). Doduše, ovdje nije riječ o filmu, nego o produženoj epizodi TV-serije KRAJNJE GRANICE (OUTER LIMITS), koja je 60-tih bila najozbiljniji konkurent kultnoj ZONI SUMRAKA. Trideset godina kasnije serija je uskrsla i autori su za predložak uzeli Martinovu priču KRALJEVI PIJESKA (SIRIUS No. 99, rujan 1984.).
Zaplet započinje s ambicioznim dr. Simonom Kressom (Bridges) koji ima najozbiljniju namjeru dobiti Nobelovu nagradu. Njegov je životni projekt vezan za vrhunski čuvani supertajni laboratorij, gdje se proučavaju uzorci tla s Marsa. Tamo se nalaze skrivena jajašca neobičnih stvorenja nalik na mrave. Kada nakon jednog incidenta projekt bude otkazan, Kress prokrijumčari uzorke i pokus nastavlja u svojoj šupi. Sićušna stvorenja rastu, pokazujući ne samo znakove inteligencije, nego i obožavanja dr. Kressa. Poludjeli znanstvenik će se toliko posvetiti svojim podanicima da će zaboraviti na svoju obitelj.
Očito mučeni besparicom, autori su prilično izmijenili radnju priče, prebacivši je iz daleke budućnosti u sadašnjost. Glavni je junak od dekadentnog bogataša postao poludjeli znanstvenik. Dok bi se to još moglo probaviti, njihove daljne intervencije su upropastile film. Bez ikakve potrebe (osim one da u jednom te istom filmu paradiraju tri generacije Bridgesovih) ubačen je motiv znanstvenikove obitelji. Režiser zbog toga nikako nije mogao da se odluči snima li ozbiljan SF-horor ili sapunjaču. Dodajmo svemu tome jeftine horor-efekte i za današnje uvjete ipak inferiorne specijalne efekte, pa ćemo zaključiti kako je i ova Martinova ekranizacija najobičniji mućak.
(c)1996 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos