PUCAJ!

DISPARA!

• uloge: Francesca Neri, Antonio Banderas
• režija: Carlos Saura
• proizvodnja: Metrofilm/Arcofilm, Italija/Španjolska, 1993.
• distribucija: Poly Bros
• trajanje: 92 '

Iako dan-danas ima dosta nostalgičara koji tvrde suprotno, smrt fašističkog diktatora Franca je donijela mnogo dobra Španjolskoj. Između ostalog, omogućila je da se kinematografija te zemlje, dotada osuđena da bude logistička podrška holivudskih i talijanskih produkcija, izvuče iz okova političke represije i svijetu predstavi vlastite autore i njihova originalna djela. S vremenom je španjolska kinematografija, barem u snobovsko-kritičarskim krugovima, postala prilično "in", a imena Pedra Almodovara, Bigasa Lune i Carlosa Saure postala evropskim kulturnim veličinama. Posljednji među njima, Saura, bio je najstariji, a za razliku od prethodne dvojice specijalizirao se za mrtvački ozbiljne socijalne drame i tako izgubio naklonost publike.

Njegov film PUCAJ! u neku ruku predstavlja Saurin pokušaj da snimi ozbiljan film s komercijalnom temom, po svemu sudeći daleki odbljesak THELME & LOUISE. Glavna je junakinja Ana (Neri), mlada i lijepa cirkusantica specijalizirana za gađanje iz puške. Mladi novinar Marcos (Banderas) dolazi u cirkus pisati reportažu i tamo se zaljubi u Anu. No, ljubavničku sreću prekidaju tri obijesna automehaničara koji jedne noći siluju i sodomiziraju Anu. Ana ih slijedećeg jutra pronađe i sve pobije, da bi, zgrožena svime što se dogodilo, započela bijeg u nepoznato.

Saura je ovaj film režirao kao da mu je netko izdao zapovijed da učini nešto što ne voli. Ne sjećam se da sam ikada gledao film s tako malo uloženih emocija, kao i s toliko malo humora. Izgleda da ovo tarantinovsko desetljeće ne može otrpjeti prikazivanje grozota na velikom ekranu ukoliko nemamo barem na trunku simpatične negativce ili nešto sarkazma. U PUCAJ! su likovi postavljeni tako blijedo da ih se brzo zaboravlja, a za neke je bilo bolje da se uopće nisu pojavili u filmu. To pogotovo važi za lik Marcosa, koji je očito tu iz komercijalnih razloga - da bi u kina navrle Banderasove obožavateljice. Kada svemu tome dodamo razvučenu radnju i predvidljiv zaplet, jasno nam je zašto publika ne voli Sauru.

Ukratko, film kojeg komotno možete propustiti.