ROB ROY

• uloge: Liam Neeson, Jessica Lange, John Hurt, Tim Roth, Eric Stoltz, Andrew Keir, Brian Cox, Brian McCardie
• scenografija: Assheton Gorton
• kostimografija: Sandy Powell
• fotografija: Roger Deakins, Karl Walter Lindenlaub
• montaza: Peter Honnes
• glazba: Carter Burwell
• scenarij: Alan Sharp (po romanu Waltera Scotta)
• rezija: Michael Caton-Jones
• proizvodnja: MGM/UA, SAD, 1995.
• distribucija: Jadran Film Video
• trajanje: 139 '

Jedan od najboljih pokazatelja kreativne krize u koju je zapao suvremeni Hollywood jest cinjenica kako se u posljednje vrijeme cesto zna dogoditi da istovremeno izrone dva ultraskupa projekta koji su u sadrzajnom smislu varijacija iste teme. Tako su npr. 1991. snimljena dva filma o Robinu Hoodu, petstota obljetnica Kolumbovog putovanja je iznjedrila dva bljedunjava razocarenja, a 1993. dva filma o Wyattu Earpu. Prosle su nas godine, pak, docekala dva izuzetno skupa projekta koji za temu imaju odnos Engleza i Skota u bespucima povijesne zbiljnosti - BRAVEHEART Mela Gibsona i ROB ROY Michaela Caton-Jonesa. Ovaj put se dogodilo da su oba filma bili uspjesni, nakrcali brdo povoljnih kritika i dovukli milijune gledatelja u kina. Iako su neumitne usporedbe kod kritike prednost davale onom drugom, grandioznost Gibsonovog epa je ucinila da BRAVEHEART postane najveci favorit za "Oscare", a ROB ROY zavrsi u njegovoj sjeni.

Iako je ROB ROY snimljen i distribuiran prije BRAVEHEARTA, mislim da je zgodno gledati ga poslije Gibsonovog djela, jer mu se radnja odvija nekoliko stoljeca kasnije. Dok BRAVEHEART prikazuje Skotsku u trenucima njenog najblistavijeg trijumfa u borbi za nezavisnost, Caton-Jonesovo ostvarenje je smjesteno na pocetak 18. stoljeca, kada se Skotska mirno ujedinila sa svojim negdasnjim neprijateljem. Engleski lordovi i kapitalisti koriste sjajnu priliku da se brzo obogate na racun svojih susjeda. I, kao sto je to opisao Karl Marx u svojim djelima, racun za prvobitnu akumulaciju kapitala ce se ispostaviti seljacima. Stoljetni klanski sustav se raspada, a osiromasene mase su prisiljene na emigraciju u Ameriku. No, i ta mracna vremena su imala svoje junake - jedan od njih je Rob Roy McGregor (Neeson), poglavar istoimenog klana, kojemu siromastvo ne smeta da sacuva svoju cast. U nastojanju da popravi materijalno stanje svojeg klana, on uzima zajam kod engleskog markiza Montrosea (Hurt) kako bi financirao trgovinu stokom. No, u igru se uplice Archibald Cunningham (Roth), opaki ali inteligentni Montroseov pomocnik koji ce McGregorima ukrasti novac. Rob Roy se odjednom nalazi u situaciji da nema cime otplatiti dug, pa mu Montrose nudi oprost ukoliko pristane krivo svjedociti protiv Montroseovog neprijatelja. No, Rob Roy je castan covjek i radje ce otici u hajduke nego da ucini nesto tako podlo. To, naravno, znaci da nece nedostajati potjera i krvavih obracuna po skotskim brdima.

Mozda je kljucni razlog zbog kojeg je ROB ROY izgubio utrku s BRAVEHEARTOM (jedna oskarovska nominacija u usporedbi s BRAVEHEARTOVIH deset) u tome sto zaplet nije bas previse spektakularan. Nedostaje spektakularnih borbi s tisucama statista, a umjesto sudbine jedne drzave rjesava se problem koji bi danas bio stvar dvojice odvjetnika. No, to, dakako, ne znaci da je ROB ROY losiji film. Naprotiv, predlozak je bio roman sir Waltera Scotta (1771-1824), plodnog skotskog knjizevnika koji je davao zahvalne predloske holivudskim filmasima (IVANHOE). Da stvar bude "u kuci" pobrinuli su se producenti kada su reziju povjerili Michaelu Caton-Jonesu, filmasu koji je dokazao da se zna nositi sa slozenim projektima s povijesnom tematikom (MEMPHIS BELLE), a usput mu je skotsko porijeklo pomoglo u snimanju filma o necem sto voli i poznaje. Zbog toga je romanticarski Scottov predlozak relativno bezbolno zacinio radi uvjerljivosti filma neophodnim naturalistickim elementima (vrsenje nuzde, psovke, seks i nasilje).

Mozda je najveci kvalitet filma u odlicnom castingu i vjestom postavljanju slozenih likova. Najmanje je problema bilo s naslovnim junakom, kojeg je dobro portretirao Neeson, od vremena SCHINDLEROVE LISTE ocito pretplacen na uloge karizmatskih pozitivaca. Drustvo mu pravi i dobitnica proslogodisnjeg "Oscara" Jessica Lange, koja je u ulozi Royove supruge imala daleko vise posla, ali ga je vise nego zadovoljavajuce obavila. Ali, slava, a to i "oskarovska" nominacija dokazuje, pripada izvrsnom Timu Rothu koji je dao jedan prilicno zanimljiv portret ljigavog negativca, koji ipak nije onako jednodimenzionalan kao sto bismo mogli ocekivati. Svemu tome valja dodati predivne skotske eksterijere, kao i izvrsnu glazbu Cartera Burwella na tragu danas izuzetno popularnog skotskog melosa. Dakle, ROB ROY bi trebao predstavljati praznik za svakog istinskog ljubitelja filma.