GET SHORTY
Još davno prije nego što je počeo presušivati izbor tema, Hollywood je bio sklon prikazivanju samog sebe u svojim proizvodima. Nekada, pogotovo u ranijem razdoblju, snimali su se filmovi koji su tvornicu snova prikazivali kao blistavo carstvo, poput Griffithovog Babilona, dok su drugi filmovi krenuli manje unosnim putem i Hollywood prikazivali kao leglo nemorala, korupcije i cinizma. Ovi potonji su svoj apogej doživjeli 1992. kada je Robert Altman, filmaš u dugogodišnjoj nemilosti holivudskih producenata, doživio neočekivani komercijalni i umjetnički uspjeh svojom crnom komedijom IGRAČ. Otada se i sam Hollywood počeo mijenjati i spremniji je za samokritiku - tako sada možemo gledati UHVATITE MALOGA, jednu od najrazornijih satira na račun američke filmske industrije.
Glavni je junak ovog filma Chili ("Hladni") Palmer (Travolta), sitni gangster iz Miamija koji utjeruje dugove za Raya Bonesa (Farina), nasilnog mafijaškog bosa. Ray pošalje Chilija u Vegas kako bi utjerao dug, ali ga tamo šef kockarnice uposli da utjera dug od još većeg neplatiše: Harryja Zima (Hackman), propalog holivudskog producenta B-horora. Chili lako pronađe Harryja, kao i njegovu nekadašnju glumicu Karen Flores (Russo), no umjesto da mu slomi noge, pada mu na pamet briljantna zamisao - producirat će snimanje najnovijeg Harryjevog filma. Njegove mafijaške vještine će mu savršeno pomoći da za ulogu nagovori velikog glumca Martina Weira (DeVito) kao i da od Harryja otrese njegovog dilerskog financijera Boa Cartletta (Lindo).
Predložak za ovaj film bio je bestseler Elmorea Leonarda iz 1990. Leonard je jedan od najpoznatijih američkih pisaca krimića i čest suradnik holivudskih scenarista, što je uzrokom zašto tako dobro pozna taj svijet. U njemu je pronašao i stvarnu ličnost po imenu Chilly Palmer, koja je prošla neobični životni put od sitnog gangstera do privatnog detektiva i po kojoj je glavni filmski lik i sazdan. Stoga se bi se moglo reći kako UHVATITE MALOGA ima gotovo dokumentarističku vrijednost.
No, ta vrijednost je manje-više sve što bi ovaj film trebalo izdići iznad prosjeka. Naime, iako Sonnenfeld iza sebe ima ugled stečen dvama filmovima o Obitelji Addams, ovdje je paradoksalno podlegao bolesti tzv. "high concept" komedije, odnosno scenariju koji se svodi na osnovnu ideju i slabašnoj radnji koja bi mu trebala biti okvir. To ne znači da u filmu nema humora i doista smiješnih scena, ali nedostaje im vezivno tkivo radnje. Neki od likova su dobro profilirani, ali neki nisu, kao da ih ima previše, te se gledatelj teško u svemu tome može snaći. Ipak, film iz prosjeka izdvaja više nego sjajni John Travolta u minimalistički prikazanoj ulozi simpatičnog gangstera. Na žalost, manje više svi ostali glumci su podbacili - od ostarjelog Hackmana, do isprazne Rene Russo, a najveće je razočaranje svakako Danny DeVito, koji je trebao biti zvijezda filma, a ovdje je tek povremeni epizodist. Dodatno opterećenje izgleda predstavlja i opsjednutost autora da film nakrcaju poznatim glumcima u malim ("cameo") ulogama. To, naravno, ne znači da je film negledljiv - na trenutke zna biti dosta zabavan, ali kao cjelina jednostavno ne funkcionira onako kao što bismo očekivali od ambiciozne i dosta hvaljene crne komedije.
(c)1996 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos