ASSASSINS
Mada propaganda tvrdi kako je originalni scenarij UBOJICA ležao u producentskim ladicama punih 15 godina, te da su projekt prihvaćali pa odbacivali Sean Connery, Mel Gibson, Johnny Depp, Christian Slater i drugi, prava je istina nešto prozaičnija. Naime, daleke 1972. je snimljen MECHANIC, akcijski triler Michaela Winnera s Charlesom Bronsonom i Jan-Michael Vincentom u glavnim ulogama. Ideja za UBOJICE je, najblaže rečeno, "posuđena" odatle, pa se, htjeli to braća Wachowski priznati ili ne, radi o remakeu i usporedbe između dva ostvarenja su neminovne. Neminovne su bez obzira na to što iza ovog filma stoji popriličan budžet i producentsko ime Joela Silvera, stručnjaka za najveće akcijske hitove 80-tih (SMRTONOSNO ORUŽJE, UMRI MUŠKI), kao i Richard Donner, zanatlija koji vjerojatno neće ući u panteon poput Spielberga ili Scorseseja, ali koji se matičnoj kući Warner Bros pokazao kao stručnjak za mlaćenje para po kino-blagajnama (SUPERMAN, GOONIES, MAVERICK).
Glavni junaci UBOJICA su, kao što i ime filma sugerira, stručnjaci u umjetnosti ubijanja. Prvi, stariji po imenu Robert Rath (Stallone) je nakon par desetljeća profesionalnog bavljenja tim poslom zaključio kako je vrijeme da se povuče. No, pojavljuje se mladi Miguel Bain (Banderas), kojemu je Rath idol i koji smatra da je jedini način da nadmaši učitelja tako da ga ubije. U cijelo to natjerivanje starog i mladog ubojice ulijeće i njihova nesuđena meta - stručnjak za prisluškivanje po imenu Elektra (Moore), koja će im postati još zanimljivija zbog diska s vrijednim podacima.
Od ovog materijala bi režiser s malo tarantinovskih ambicija mogao napraviti vrhunsku crnu komediju. Ali, tako nešto nadmaša Donnerove mogućnosti, koje se svode na poslušno izvršavanje producentskih smjernica. A one su glasile: snimiti mrtvački ozbiljan film o profesionalnim ubojicama i ne razmišljati previše o scenariju. Kada već nije bilo izbora, te kada je trebalo raditi po naređenjima, moglo se bar za predložak uzeti originalni Winnerov film. Ali, producenti, naravno, misle drukčije - Bronsonov lik iz originala je smekšan i učinjen "složenim", a i u čisto hawksovsku priču o sukobu dva muškarca je ubačena žena koju za sobom bez ikakvih dramaturških razloga vuku kao vreću kamenja.
Glumci, dakako, daju svoj doprinos svemu tome. Stallone je u ulozi ubojice "s dušom" isto onako uvjerljiv kao na primjer, Anna Nicole Smith u ulozi Ofelije u HAMLETU. Što se, pak, Banderasa tiče, njegova pojava jednostavno iritira - kao da holivudski scenaristi nisu u stanju stvoriti demonskog supernegativca koji istovremeno ne bi bio i brbljavi psihopat. Naravno, tu je i Julianne Moore, kojoj je ova godina bila izuzetno uspješna s megahitom DEVET MJESECI, ali koja uporno pokušava ovdje glumiti Sandru Bullock iz MREŽE - pothvat unaprijed osuđen na propast, jer, iako predstavlja najšarmantniji segment ove celuloidne tragedije, ta joj uloga pristaje isto kao što bi, na primjer, Robinu Williamsu pasalo da u SCHINDLEROVOJ LISTI glumi esesovskog glavešinu.
Treba ipak na kraju biti pošten pa priznati kako braća Wachowski ipak nisu do kraja prepisali Winnerovo djelo, nego da tu ima i nekih sitnijih preinaka. No, zbog njih će vjerojatno mnogi gledatelji zažaliti zbog toga što im scenarij nije zauvijek ostao u nečijoj ladici. Osim što su izmijenili likove, unutra su ubacili nekakve pomodne štosove - motive posthladnoratovštine, Interneta i, dakako, nisu propustili da i ovdje daju skromni obol "politically correct" agitpropu - i to prilično vidljiv (posteri za klintonovsku zabranu držanja oružja i prezir prema ženama koje nose odjeću od krzna). Kada se svemu tome i ubi-bože melodramatičan kraj primjereniji SANTA BARBARI nego visokobudžetnoj uzdanici, ne čudi da su UBOJICE neslavno propale na kino-blagajnama. Ali, Stallonea to nije mnogo mučilo - on je prije toga komotno pokupio svojih 15 milijuna dolara honorara.
Ukratko, UBOJICE su film kojeg je više nego preporučljivo zaobići u širokom luku.
(c)1996 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos