ONCE UPON A TIME IN CHINA
Zahvaljujući bespućima povijesne zbiljnosti mnogi su ljudi u Hrvatskoj dugo vremena bili lišeni mnogo čega, a filmofili hongkonških ostvarenja. Naime, prije rata su isključivi monopol na kino i video-distribuciju proizvoda made in Hong Kong držale beogradske tvrtke. Kada je došao rat, prestao je priljev hongkonških filmova, a hrvatski se distributeri nisu pretjerano potrudili da nešto porade na tom planu. Istini za volju, imali su daleko pametnijeg posla boreći se za mnogo vrijednije holivudske proizvode, a kako je ta borba bila teška svjedoči tek da je krajem ove godine VTI dobio ugovor sa Foxom. Stoga ipak trebamo pozdraviti tvrtku UCD koja je ovih dana na tržište nakon dugo vremena izbacila dva hongkonška proizvoda - treći nastavak POLICIJSKE PRIČE s Jackiejem Chanom i BILO JEDNOM U KINI s Jet Liom.
Radnja se filma odvija u Cantonu u drugoj polovici 19. stoljeća, jednom od najtežih razdoblja kineske povijesti. Nakon sramotnog poraza u opijumskom ratu Kina ostaje suverena samo na papiru, a pravu vlast u velikim dijelovima zemlje predstavljaju svemoćne strane kompanije i njihovi domaći trabanti. Uz bezdušnu eksploataciju i siromašenje naroda, stranci sa sobom donose struju, telegraf i nove ideje koje dovode u pitanje višetisućljetne temelje kineske civilizacije. Jedan od njih su i borilačke vještine, koje kao da imaju sve manje smisla u eri vatrenog oružja. Ali, i takvo razdoblje ima svoje heroje, a jedan od njih je Wong Fei-Hung (Li), filozof, liječnik i učitelj borilačkih vještina. Učenici njegove škole čine lokalnu miliciju koja održava red u gradu. Upravo ona predstavlja smetnju lokalnim gangsterima, ali i američkom trgovcu Jacksonu koji vodi unosni biznis prijevoza ropske radne snage za Ameriku.
Kao i većina hongkonških filmova, i BILO JEDNOM U KINI je predstavnik onog podžanra akcijskog filma koji naglasak stavlja na borilačke vještine. No, ovdje je riječ o još užoj specijalizaciji, jer je u pitanju specifični podžanr "kung fu", koji je inače cvjetao 70-tih i bio poznat pod pomalo ironičnim nadimkom "eastern". Oni koji su dali taj nadimak i nisu bili daleko od istine, jer je "kung fu" isto onako kineski žanr kao što je vestern američki: u pitanju je žanr čija je radnja smještena u relativno jasno definirano povijesno razdoblje i koji na specifičan način, kroz naizgled banalne priče o sukobu dobra i zla, promiče vrijednosti jednog posebnog načina života. Podžanr "kung fua" je 80-tih bio u sjeni imitacija američkih akcijskih proizvoda, ali je renesansa samog vesterna imala određeni učinak i na "eastern", tako da je npr. film BILO JEDNOM U KINI doživio već četiri nastavka.
Što se samog kvaliteta filma tiče, on dijeli gotovo sve mane i vrline hongkonškog filma. To je prije svega inzistiranje na akciji po svaku cijenu, tako da nemamo vremena ni prilike upoznati likove ili njihove motive. Gledatelj treba biti ili dobro upoznat s kineskom tradicijom ili s hongkonškim filmovima da bi se mogao potpuno snaći u svijetu gdje se standardno tabanje miješa s konfucijanskom etikom. No, ukoliko uspije preživjeti kulturni šok, gledatelj će uživati u nevjerojatno složenim i vrhunskim scenama tučnjave u kojima sudjeluju majstori koji bi sve Wincotte, Lamase, Bosworthe, Lundgrene, Norrise i Van Dammee natjerale da se sakriju u mišju rupu. Oni koji vole nešto novo, možda će biti oduševljeni danas gotovo izumrlom pojavom u svjetskom filmu - glavni negativci i izvor sveg zla na svijetu jesu Amerikanci. Lik poštenog bijelog misionara je vjerojatno uveden zato da bi autori izbjegli optužbe za rasizam. No, iako je prilično temeljen na nekim činjenicama iz kineske povijesti o kojima prosječni gledatelj van tog kulturnog kruga ne zna ništa, BILO JEDNOM U KINI predstavlja i solidnu akcijadu koja se može preporučiti za uživanje svima onima koji vole takvu vrst filmova.
(c)1995 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos