POLICE STORY III: SUPERCOP
Kada netko spomene izraz "hongkonški film" kod svakog gledatelja kondicioniranog napisima snobovske kritike i navikama gledanja američkog i samo američkog filma bi se na licu pojavljivao izraz krajnjeg prezira i gađenja. Razlog tome bila je golema hiperprodukcija komercijalnog akcijskog smeća koje su filmske tvrtke tog grada štancale poput piratskih traperica u sweat-shopovima. Ali, kvantiteta je ipak s vremenom prešla u kvalitetu, i nakon što je Quentin Tarantino u svojim djelima odao nedvosmisleno priznanje svojim hongkonškim uzorima, i ostatak kritičarskog establishmenta je odjednom počeo gledati na filmove made in Hong Kong s manje predrasuda, a i holivudski producenti su se počeli služiti uslugama hongkonških filmaša.
Sve do tog vremena Hong Kong je manje-više imao jednu jedinu zvijezdu svjetskog kalibra, koja je trebala naslijediti nikada prežaljenog Bruce Leea. Njegovo ime je bilo Chan Kong Sang, ali ga je svijet upoznao po nadimku "Jackie". Odabran od strane Leejevog mentora Lo Weija da bude nasljednik ikone borilačkih vještina, Jackie Chan je ispekao zanat glumeći 70-tih godina u nizu kostimiranih filmova koje su nedovoljno upoznati kritičari stavljali pod žanr "karate" (gaf koji bi odgovarao tvrdnji da je npr. kajkavština srpski dijalekt). Nakon što se krajem sedamdesetih upoznao s Hollywoodom glumeći Japanca u Ashbyjevoj UTRCI CANNONBALL, Jackie Chan je primijenio neka iskustva da bi unio novine u tada već pomalo sterilni stil hongkonške kinematografije. Prije svega, sada već kao režiser, u svoje filmove unosi dosta elemenata komedije, a s vremenom napušta i klasični kung-fu žanr i okreće se suvremenoj akciji. 1985. je režirao i glumio u POLICIJSKOJ PRIČI, filmu koji mnogi drže remek-djelom žanra akcijske komedije. Snimao je još dosta takvih filmova, ali je POLICIJSKA PRIČA danas došla već do trećeg nastavka koji se, eto, našao na UCD-ovom video-programu.
Kao i u pretodna dva filma, glavni je junak Kevin Chan, detektiv Kraljevske hongkonške policije. Da bi zaustavili ogromni priljev droge u Hong Kong, njegovi se pretpostavljeni za pomoć obraćaju svojim kolegama u NR Kini. Tamo će Kevin u suradnji s kineskom policajkom (Khan) iz radnog logora izbaviti brata hongkonškog narko-magnata da bi se ubacio u njegovu bandu. Slijedi niz pustolovina u kojima se Kevin dokazuje kao sposobni i vjerni magnatov vojnik, ali kada u Maleziji slučajno naleti na svoju djevojku, njegov identitet je u opasnosti da bude razotkriven.
Ono što najviše bode oči u ovom filmu jest činjenica kako su Chan i Tong izbjegli bilo kakve političke konotacije te da nema ni govora o tome da bi se mogli sprdati s komunističkom svakodnevnicom Kine, a još manje spominjati Tjen An Men i slične nezgode. Objašnjenje vjerojatno leži u tome kako je Chan, kao i većina njegovih sugrađana, bolno svjestan kako će slike kraljice Elizabete po kancelarijama 1997. biti zamijenjene slikama Mao Tse Tunga, pa se u svojim ostvarenjima nastoji prilagoditi budućim vlastodršcima. No, možda i ne trebamo biti previše strogi prema Jackieju Chanu: on prije svega nastoji režirati zabavne filmove, to mu najbolje ide i politiziranje bi mu samo štetilo.
No, ako zanemarimo sve to i na film gledamo kao na eskapističku zabavu, ostajemo jednostavno fascinirani Chanovim borilačkim i kaskaderskim vještinama, kao i neizmjernim talentom za komediju. I ostali glumci, poput njegovih partnerica Maggie Cheung i Michelle Khan nimalo ne zaostaju. Tu su, naravno, i vrhunske akcijske sekvence koje možda jedino Harlina ili McTiernana ne bi natjerale da se od srama sakriju u mišju rupu. Ukratko, film koji plijeni nevjerojatnim tempom, humorom i optimizmom i kao rijetko koji ispunjava svrhu zbog koje je napravljen.
(c)1995 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos