INTERVIEW WITH THE VAMPIRE
Film je kao medij započeo, a dobrim dijelom do današnjih dana i nastavio, svoje postojanje kao sredstvo za bijeg od stvarnosti - bilo da je nezadovoljnicima davao iluziju boljeg života, bilo da im je pokazivao da njihova sumorna svakidašnjica ima i gore alternative. Od samih početaka, ovim drugim putem su krenuli filmaši koji su se dohvatili vampirizma, jer je ta tema bila izuzetno zahvalna - istovremeno je pobuđivala i podsvjesne strahove i podsvjesne želje kod gledalaca. Time se može objasniti i činjenica da je hiroviti Hollywood posljednjih nekoliko desetljeća ostao najvjerniji upravo podžanru vampirskog filma, tako da svako malo imamo prilike gledati neki visokobudžetni film na tu temu. Osobno najboljim držim Badhamovu verziju Stokerovog DRACULE iz 1979, koja je ostala u sjeni razvikanijih modernističkih vizija iz proteklih par godina. Najnoviji film na tu temu, Jordanov INTERVJU S VAMPIROM se, pak, može svrstati pod trend neoromantičkog horora kojem su u posljednje vrijeme skloni holivudski moguli.
Radnja INTERVJUA S VAMPIROM se odigrava u suvremenom San Franciscu gdje vampir Louis (Pitt) kazuje svoju životnu priču mladom novinaru (Slater). Godine 1791. u New Orleansu ga je vampirom učinio Lestat (Cruise), vampir opčinjen njegovom ljepotom. Louisu, kojemu nisu nestali svi tragovi ljudskosti, se vampirska egzistencija počela činiti sve lošijom, pa mu je Lestat za poklon vampirom učinio malu djevojčicu Claudiju (Dunst). No, kako desetljeća prolaze, tako i Louis počinje osjećati potrebu da pronađe odgovore na pitanje kako i zašto je postao ono što jest.
Kada se američka spisateljica Anne Rice prije dva desetljeća dohvatila pera, razlozi su bili isključivo terapeutske naravi - pisanjem je nastojala nekako smanjiti bol izazvanu gubitkom petogodišnje kćeri. Rezultat je bio INTERVJU S VAMPIROM, roman koji je uskoro postao bestseler i dao poticaj za stvaranje cijelog niza sličnih pod naslovom VAMPIRSKE KRONIKE. Visoke naklade ipak su dugo vremena ostavljale holivudske producente ravnodušnim, a razlog je bio prilično jednostavan - bojali su se kako homoseksualnih tonova u odnosu Louisa i Lestata, tako i pedofilnih u odnosu Louisa i Claudije. No, kako je "politically correct" pokret doživljavao svoj zenit u devedesetim, tako su i ti posljednji tabui pucali. Doduše, nije nimalo slučajno što je autorska prava bio otkupio David Geffen, jedan od najmoćnijih producenata, ali i među zlobnicima poznatiji kao suprug Keanu Reevesa. Samo snimanje nije proteklo bez skandala i kontroverzi. Prvo je mlada holivudska nada River Phoenix, predviđen za ulogu novinara, prilikom šmrkanja kokaina imao manje sreće od nekih hrvatskih dance-zvijezda i skončao na vratima losanđeleske diskoteke, izazvavši producentima manje probleme s castingom i neočekivani, ali ipak korisni publicitet. Zatim je Anne Rice digla dreku kada je saznala da će ulogu Lestata, za čiji je lik najpogodnijim smatrala karakternog glumca Rutgera Hauera, tumačiti njoj mrski bezlični ljepotan Tom Cruise. Nakon tisuća potpisa na peticiji od strane obožavatelja Anne Rice, producenti su pristali na kompromis - Cruise ostaje, ali će Anne Rice biti jedini pisac scenarija.
Ipak, ono što film čini smislenom cjelinom nije posao scenarista ili glumaca, nego režisera. Geffen je izabrao Neila Jordana, Irca koji je u proteklom desetljeću osim smisla da radi dobre filmove iskazao i sklonost prema elementima horora i fantastike. No, u njegovoj filmografiji su djela iz suvremenog miljea kao MONA LISA ili PLJAČLJIVA IGRA ipak daleko bolja od gotskih kao što su KUĆA DUHOVA ili U DRUŠTVU VUKOVA. I u ovom, kao i svim svojim prethodnim filmovima, Jordan je pokazao neobičan talent za pravljenje originalnih kadrova, kao i stvaranje specifične atmosfere, ali je rezultat ipak bio ispod očekivanja. Sam Jordan je za to ipak manje kriv od tvoraca scenarija. Nisu krivi ni tvorci impresivne scenografije i kostima, koji su se dosada rijetko mogli u holivudskim filmovima.
Koji je razlog zašto INTERVIEW S VAMPIROM ostavlja loš dojam? Prije svega je riječ o konstrukciji priče koja malo vodi računa o gledateljima. Naime, oni su sve vrijeme prisiljeni gledati vječni problem vampirske egzistencije kroz vizuru samih vampira. Nije baš previše originalno, ali nema problema, Jordan zna ispričati dobru priču. Problem je u tome što kako film prolazi, tako je sve teže identificirati se s likovima. Dobra priča se i sastoji u tome - gledatelj se mora uživjeti u ulogu glavnog junaka. Ali, kada je riječ o bezličnom Bradu Pittu, koji je ovdje ubačen samo zato da u kino dovede zatelebane šiparice, ili iritantnom Tomu Cruiseu u za njega prilično rijetkoj ulozi negativca, to im jednostavno ne uspijeva. Osim toga, glavnim junacima cijeli film zapravo i ne prijeti nekakva veća opasnost - oni cijeli film masakriraju na desetine ljudi bez straha da im se išta dogodi, što s vremenom postaje dosadno. Na kraju, film završava i bez ičeg što bi sličilo na katarzu, nego se sugerira nekakav novi nastavak. Gledatelj se osjeća prevarenim.
Ukratko, film koji može biti užitak, ali samo za one koji vole formu bez sadržaja.
(c)1995 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos