DO DNA

AD FUNDUM

• uloge: Tom Van Landuyt, Margot Van Doom, Tom Van Bauwell, Sven de Ridder
• glazba: Jean-Marie Aerts & Tom Wolf
• scenarij: Marc Punt
• režija: Erik Van Looy
• proizvodnja: Independent Productions NV, Belgija, 1993.
• distribucija: Oscar Vision
• trajanje: 98 ;

Mnogo godina nitko kao da nije ni čuo za belgijsku kinematografiju, ali to zapravo i ne bi trebalo čuditi s obzirom da je ta mala zemlja u kulturnoj sjeni kako moćnih susjeda - Francuske, Njemačke i Britanije tako i starijeg brata - Nizozemske. Ali, u posljednje vrijeme imamo prilike vidjeti belgijski kulturni bum, kako u pop-glazbi (2 UNLIMITED, Sam Brown), tako i u filmu, o čemu svjedoči sada već kultna crna komedija MAN BITES DOG i raskošni kandidat za "Oscara" FARINELLI KASTRAT. Stoga mi se učinilo zgodnim pogledati malo reklamirani belgijski film AD FUNDUM, koji se na policama videoteka našao zato što se tvrtka Oscar Vision sve više orijentira na male evropske kinematografije.

Sveučilišta u Belgiji su s obzirom na svoju gotovo tisućugodišnju prošlost jedna od najuglednijih u svijetu. Ali, osim ugleda, dugotrajnost im je donijela još jednu posljedicu - njihovi studenti su imali daleko više vremena da smišljaju bizarne i okrutne obrede inicijacije brucoša. Sammy, bistar ali povučeni mladić, ne uspijeva proći test na jednoj od takvih svečanosti i to plaća glavom.

AD FUNDUM je u svakom slučaju izuzetno kvalitetno napravljen film, ali prvenstveno u formalnom smislu - režiser Van Looy čvrsto drži priču, savršeno se snalazi u masovnim i spektakularnim scenama, ali filmu ipak nešto fali. To je prije svega deja vu sadržaj, a taj neugodni osjećaj već viđenog potcrtava i konvencionalna završnica. O tome koliko su nasilno ubačene erotske scene, koje tamo strše u najgoroj maniri eksjugoslavenskih filmova iz ranih 80-tih, funkcionalne, bolje je ne govoriti. Dojam pomalo spašavaju relativno dobri glumci, ali ne i prilično loš soundtrack.

Ukratko, film čija je ekipa ipak zaslužila nešto bolji scenarij.