OKORJELI POLICAJAC

BAD LIEUTENNANT

• uloge: Harvey Keitel, Peggy Gormley, Victor Argo, Frankie Torn, Zoe Lund
• scenografija: Charles M. Lagola
• kostimografija: David Sawaryn fotografija; Ken Kelsch
• montaža: Anthony Redman
• glazba: Joe Delia
• scenarij: Abel Ferrara & Zoe Lund
• režija: Abel Ferrara
• proizvodnja: SAD, 1992.
• distribucija: VEM
• trajanje: 92 '

Nedavno je, zahvaljujući tvrtki VEM, u naša kina nakon tri godine zakašnjenja stigao hvaljeni rad njujorškog režisera Abela Ferrare pod nazivom BAD LIEUTENNANT (LOŠ PORUČNIK), koji je preveden kao OKORJELI POLICAJAC. Koliko je meni poznato, to je pretposljednji Ferrarin rad koji smo imali prilike vidjeti (OTIMAČI TIJELA iz 1993. su već bili izdani prije par godina od strane Jadran Filma) pa je ovo i zgodna prilika da se podsjetimo Ferrarinog opusa.

Naslovni junak OKORJELOG POLICAJCA je neimenovani poručnik njujorške policije koji radi u odjelu za umorstva. Dugogodišnja iskustva rada na ulici kao i raspad obitelji su ga učinili potpuno ravnodušnim prema poslu, ali ne samo to. Naime, moć koju daje značka mu je potpuno uništila sve tragove morala - on sada štiti dilere, uživa drogu, banči s prostitutkama i nelegalno zarađeni novac troši na divovske oklade na bejzbolskim utakmicama. Slučaj koji mu je povjeren - silovanje opatice - odjednom će u njemu probuditi savjest.

Ako postoji jedna zajednička crta koja karakterizira sve Ferrarine filmove to je istraživanje tamnijih strana ljudske prirode, kao i beskompromisni stav režisera prema komercijalnim zahtjevima. Bez obzira kako atraktivna tema bila (hvatanje serijskog ubojice, političke intrige, zabranjena međurasna ljubavna veza, invazija vanzemaljaca), Ferrara je jednostavno odbija ukrasiti konvencionalnim dodacima. Umjesto toga u pravilu dobijamo mučnu hiperrealističku viziju svijeta koja nas dugo vremena ostavlja u turobnom raspoloženju. Ferrara to duguje čeličenju u njujorškoj nezavisnoj produkciji, kojoj je ostao vjeran radeći za velike studije.

U filmu OKORJELI POLICAJAC Ferrara je našao i idealnu temu, ali prije svega i idealnog glumca za svoje preokupacije. To je, naravno, više nego izvrsni Harvey Keitel koji, poput vina, sa starenjem postaje sve jači i jači glumac. Ovdje nakon dugo vremena ne igra dobrog/lošeg momka sa strane, nego se u potpunosti usredotočio na prikazivanje jednog od najogavnijih i najljigavijih likova koji se mogu zamisliti.

Ipak, OKORJELI POLICAJAC nije ni bez mane. Ferrara je u nastojanju da se što manje dodvorava holivudskim kanonima malčice pretjerao, tako da je film na trenutke teško shvatljiv, a prije svega prespor. No, svejedno, film je zbilja dobro djelo, iako ga ne preporučujem loše raspoloženim ljudima.