THE NET
Svtako tko je iole pozornije pratio suvremenu holivudsku visokobudžetnu produkciju, mogao je bez nekih većih problema zaključiti kako se veliki studiji mnogo lakše snalaze u proizvodnji eskapističkih maštarija (bilo povijesnih, bilo SF-a) nego u filmovima koji prikazuju svakidašnjicu suvremenog svijeta. Jedna od oblasti u kojima je to najvidljivije jest i informatička revolucija kojoj čitaoci ovih redaka ne samo da su svjedoci, nego i aktivni učesnici. Holivudski producenti su kompjutere u posljednje vrijeme tretirali prije svega kao alibi za skupe efekte koje napravljene grafičkim stanicama (kao da se to ne može koristiti u povijesnim i sličnim filmovima) ili kao podloga za nezanimljive i nemaštovite horore. Film Irwina Winklera MREŽA je jedan od prvih u kojem je kompjuterski software jedan od pokretača radnje.
S glavnom junakinjom ovog filma, Angelom Bennett (Bullock), se mnogi čitaoci ovih redaka, priznali oni to ili ne, mogu lako identificirati: ona je kompjuterski ekspert koja je toliko opčinjena svojim hobijem/poslom da je izgubila kontakt s vanjskim svijetom, a umjesto njega koristi umjetno okružje Interneta. Jednog dana joj prijatelj pošalje tajanstvenu disketu s programom koji omogućava da preko Interneta upada u strogo čuvane vladine i poslovne informatičke sustave. Ubrzo nakon toga prijatelj gine, a ni Angeli se ne dešavaju baš prelijepe stvari: odjednom gubi posao, stan, bankovne račune, a na kraju i identitet - barem tako kažu svi kompjuteri u državi. Osim što će vratiti svoj identitet, Angela će se morati otresti tajanstvenih ubojica što je progone.
Jedan od glavnih "junaka" ovog filma, Internet, kao i svaka supkultura, ima svoje mitove, legende i božanstva. Jedno od njih je sve donedavno bila poznata glumica Winona Ryder, prozvana kraljicom Interneta vjerojatno zbog jednostavne činjenice što je imala account i povremeno aktivno sudjelovala u raspravama poput svakog prosječnog korisnika. Ali, tu joj je titulu ukrala ili ozbiljno uzdrmala Sandra Bullock, mlada glumica koja je zabljesnula svojim gotovo neodoljivim šarmom u Stalloneovom RAZBIJAČU i Reevesovoj BRZINI, kada se pročulo da i ona posjeduje kompjuter kod kuće i da također, kako to Amerikanci kažu, "surfa Netom". Nakon nekoliko mjeseci velike pompe se ozbiljno počelo sumnjati da je to najobičniji reklamni trik, ali izgleda da Internet freakovi ipak nisu reprezentativni uzorak američke publike - MREŽA je na blagajnama završila ispod očekivanja.
Zapravo, kada bi se film gledao kritički i kada bi se zanemarila sva frka oko Sandre Bullock i njenog "surfanja Netom", MREŽA bi u mnogo čemu bila slična tolikim "high concept" trilerčićima i komedijicama koje drmaju visokobudžetnom produkcijom. Recept takvih filmova je bolno poznat: originalna ideja, par zvijezdica i očajan scenarij koji napiše gomila nesposobnih scenarista izvađenih iz televizijskog naftalina. Samo se (ned)djelovanjem dotične gospode može objasniti gomila logičkih rupa kojima obiluje zaplet, kao i već prečeste neuvjerljivosti u suvremenom holivudskom filmu (o raznim tehničkim "biserima" bi stručnjak mogao napisati cijelu knjigu). Naravno, tu je i kronična boljka mnogo boljih filmova: završnica, koja je napravljena gotovo deus ex machina, i u kojoj moramo probaviti to da mala, neugledna i gotovo bespomoćna junakinja rasturi gotovo svemoćnu i sveprisutnu bandu hipernegativaca.
Ako nekako progutamo scenarij, možemo pažnju obratiti i na neke druge segmente filma. Prije svega je to nedovoljno razrađen lik Jacka Devlina (Northam) koji izgleda kao da su ga scenaristi stvarali po Hitchcockovom načelu "što jači negativac - to bolji film", a onda se na pola puta predomislili. Jedino su on i Angela Bennett zanimljivi likovi - sve ostalo predstavlja gomilu blijedih epizodista služe da povećaju bodycount. To pogotovo služi za lik Angeline majke za koji se postavlja opravdano pitanje čemu ona, zapravo služi. Možda da istakne obiteljske vrijednosti? Ako je tako, onda je očito za tu svrhu uzet potpuno pogrešan film. Glazbe se uopće ne možemo sjetiti, a atmosfera filma kao i da ne postoji.
Jedina stvar po kojoj će neki od nas zapamtiti film i zbog kojih će možda porasti njegova ocjena jest jedan element koji je, na žalost, prekasno i nedovoljno jasno iskorišten. Naime, jedan od likova jest očito koncipiran po modelu jedne ličnosti iz stvarnog života - riječ je o milijarderu čije ime budi asocijacije na nešto sićušno i mekano. Ako još uzmemo u obzir da se glavna junakinja, a i manje-više svi u filmu koriste Macovima, moguće je MREŽU gledati kao jedan od okršaja u kojem donedavno potisnuta korporacija Apple uzvraća udarac u svetom ratu protiv PC-ja koji se vodi na velikim ekranima u posljednjih nekoliko godina.
Ukratko, MREŽA je film koji je u cjelini loš, ali ima nekoliko trenutaka kada nam je simpatičan, te kojeg ne treba pogledati bez da su se prethodno dobro razmotrile neke druge alternative.
(c)1995 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos