S obzirom da spadam u onaj dio čovječanstva koju odjeću prije svega smatra izumom koji ljudsko tijelo štiti od hladnoće, a tek onda služi kao izvor estetskog užitka, često sam se pitao koja strašna tajna stoji iza činjenice da se milijuni dolara i nevjerojatna medijska pažnja vrte oko fenomena zvanog moda. To što kaheksijom ili tetovažama unakažene cure hodaju opterećene amorfnim smjesama plastike, metala i tekstila koje su kreirali đilkoši sumnjivih seksualnih sklonosti i koje zbog cijene sasvim sigurno neće oblačiti većina ljudskih bića na ovom planetu, smatrao sam uvredom zdravom razumu i fundamentima dobrog ukusa. Stoga sam jedva čekao da se pojavi režiser dovoljno hrabar i dovoljno zloban da se satirički obračuna s tom bandom. Molitve su mi uslišene kada je režiser Robert Altman, koji je u posljednje vrijee postao stručnjak za takvu vrstu filmova, dohvatio mode u svom najnovijem filmu PRET-A-PORTER.
Radnja Altmanovog filma se odvija u Parizu, za vrijeme jedne od dvije godišnje modne revije kada se tamo okuplja la creme de la creme modnog jet-seta: vrhunski modeli i kreatori, kao i gomila novinara. Kao što je to običaj kod Altmana, jedne čvrste priče nema, nego se odvojeno bavi gomilom likova i njihovim sudbinama, da bi tek pri završetku sve te male pričice došle na pravo mjesto. Taj postupak za Altmana nije nov - bio ga je upotrijebio u svom kultnom ostvarenju NASHVILLE (1975) gdje se obračunao sa svijetom country-glazbe, a isto tako je vidljiv u nedavno na videu izašlim KRATKIM REZOVIMA (1993).
Nazvati PRET-A-PORTER lošim filmom bilo bi previše, ali svejedno imam osjećaj da je Altman ovoga puta ipak malo podbacio. Između različitih priča nema neke izrazite veze, a ni humor, na trenutke ubitačan, nije ujednačenog ritma niti kvalitete. Doduše, Altman to nadoknađuje dobrim radom na režiji, ali je isto tako pomalo podbacio na pitanju montaže. Prije svega tu mislim na pseudodokumentarne sekvence modnih revija koje su uistinu loše uklopljene u filmsku cjelinu. No, čak i uz te male prigovore ipak bih PRET-A-PORTERU dao više nego prolaznu ocjenu - riječ je o djelu koje jedan mrski fenomen razgolićuje sa sadistički brutalnom satirom i nakon njega ni Versacea ni Armanija ni Lagerfelda, ni sve druge umišljene veličine nećemo gledati s onakvim strahopoštovanjem kao nekad.
Ukratko, film koji svakako valja pogledati.
(c)1995 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos