OPROST

ABSOLUTION

• uloge: Richard Burton, Dominic Guard, Dai Bradley, Andrew Keir, Billy Connolly
• glazba: Stanley Myers
• scenarij: Andrew Shaffer (po vlastitoj drami)
• režija: Anthony Page
• proizvodnja: Bulldog Productions, Britanija, 1978.
• distribucija: VEM
• trajanje: 92 '

Na policama naših videoteka važi pravilo da svaki film stariji od tri godine nije dostojan počasnog mjesta rezerviranog za nove naslove. Filmofili koje pokreće znatiželja i nastojanje da se upoznaju s produkcijom 60-tih ili 70-tih godina ostaju uskraćeni za to, i moraju se zadovoljiti posjetima kinoteci ili su prepušteni na milost i nemilost filmskog programa HRT. No, stvari se ipak polagano mijenjaju: tvrtke kao UCD i VEM su, potaknute primjerom Jadran Filma, koji se ne ustručava izdavati klasike (kao ciklus Humphreya Bogarta na primjer) odlučile zagrabiti malo dalje u prošlost. UCD je tako napravio hrabri potez izdavši Cronnenbergove SCANNERSE (MOĆ RAZARANJA), kult-horor iz 1980, a VEM je s ovim filmom zašao nekoliko godina dalje.

Radnja filma OPROST se zbiva u jednom internatu za dječake kakvih je u Engleskoj na tisuće. Ono po čemu se St. Anthony's razlikuje od ostalih jest činjenica da njime upravljaju katolički svećenici. Od svih njih se po strogosti i beskompromisnom štovanju vjerskih kanona ističe otac Goddard (Burton), predmet mržnje većine učenika. Kada u okolicu internata dođe Blakey (Connolly), lutajući hipi koji Stansfieldu (Guard), Goddardovom ljubimcu, pokaže opušteniji i prirodniji način života, sukob postaje neminovan. Ono što je bilo zamišljeno kao dobar vic će se na kraju pretvoriti u tragediju.

Richard Burton, osim što se dva puta našao u ergeli bezbrojnih muževa Elizabeth Taylor i glumio Tita u SUTJESCI, imao je i karijeru izvrsnog karakternog glumca. Na žalost, tvrtka 20th Century Fox, za koju je bio vezan ugovorom, je veći dio karijere provela snimajući filmove koji su ispali mediokritetski, tako da mnogi kritičari o njemu imaju predodžbu koja je lošija nego što bi trebala biti. Pred kraj života, 70-tih godina, Burton se bio skrasio u domovini i snimao manje ambiciozne, ali zato uspjelije filmove.

U ovom filmu, kao i u ostalima, pokazuje se kako su Burtonu najbolje išle uloge složenih, unutarnjim dvojbama razdiranih junaka, za razliku od epskih likova (među koje spada i Tito) koje je prikazivao papirnatima. Svemu je tome pridonio i prilično inteligentan scenarij koji pokazuje kakvima se sve kušnjama može podvrgnuti katolički svjetonazor kada se primjenjuje u praksi. Shaffer tom prilikom odbija zauzimati strane - osuđivati Crkvu ili hvaliti njenu moralnu superiornost nad svjetovnim zakonima - ali na kraju ostavlja prilično gorak okus u ustima. OPROST definitivno nije film za opuštanje subotom navečer.

Osim izvrsnog Burtona, valja pohvaliti i ostale glumce, pogotovo Billyja Connollyja, specijaliziranog za uloge raznih ekscentričnih tipova u filmovima koje je producirao bivši beatlesovac George Harrison. Za njima zaostaje pomalo sterilna glazba Stanleya Myersa (tvorca nezaboravne glazbene teme iz LOVCA NA JELENE) i hladna, nepotrebnim šok-efektima ispunjena režija veterana Anthonyja Pagea. Ipak, OPROST je film koji u mnogo čemu odskače od većine filmova s kojima se susrećemo u posljednje vrijeme.