FOUR WEDDINGS AND A FUNERAL
Postoje filmovi koji su tako sjajno izvedeni da njihov gledatelj doslovno ostaje bez riječi, jednostavno nesposoban da opiše oduševljenje koje ga je obuzelo nakon gledanja takvog remek-djela. Postoje i oni filmovi koji gledatelja ostavljaju bez riječi iz drugih razloga, najčešće zbog činjenice kako bi govor o njima izazvao prisjećanje na neopisive muke kojima je bio izložen nastojeći probaviti neopisivo smeće. Ali, postoje filmovi koji gledatelja ostavljaju bez riječi izazivajući sveopću ravnodušnost.
Strpati ČETIRI VJENČANJA I SPROVOD, romantičnu komedijicu Mikea Newella u bilo koju od ove tri kategorije, bilo bi pretjerivanje, ali je meni još uvijek nedokučivo to što je ovaj ne baš pretjerano ambiciozni i relativno jeftini filmić ne samo pokupio gomilu novaca na kino-blagajnama nego čak uspio ući u utrku za Oscarima prošle godine. U svakom slučaju, svi kojima je to misterij sada imaju priliku da gledajući video pokušaju odgovoriti na to pitanje.
Radnja se vrti oko Charlieja (Grant) i njegovih prijatelja, okorjelih neženja koji se tradicionalno okupljaju na vjenčanjima svojih prijateljima i tamo ismijavaju "izdajnike" iz svojih redova. Na jednom od tih vjenčanja Charlie se upozna s Amerikankom Carrie (MacDowell), za koju ubrzo shvati da je ona "prava", ali treba mu vremena da se odluči za tako radikalni zaokret u vlastitom načinu života.
O tome da je uspjeh ovog filma veliki misterij svjedoči i činjenica da je Hugh Grant, nosilac glavne uloge, navodno tokom snimanja bio uvjeren da je film smeće i da neće uspjeti. I doista, film nema gotovo ništa što bi racionalno moglo objasniti njegovu popularnost. Ne postoji ni spektakl (film je bio toliko jeftin da su glumci koristili vlastitu garderobu), ne postoji ni nekakva čvrsta priča i sve se više manje svodi na niz sekvenci u kojima se svako-malo izbaci pokoji, pretežno verbalni geg u najboljoj tradiciji britanskog humora. Jedina stvar kojom se može objasniti uspjeh filma jest casting koji se sastoji od poslovično dobrih britanskih glumaca koji su od filma napravili nešto gledljivo, a američka publika vjerojatno instinktivno naslutila da bi glumci s one strane bare od svega napravili najbljutaviju "kuruzu". Ali, mislim da popularnost filma ipak najviše leži na plećima Hugha Granta, vjerojatno najpopularnijeg britanskog glumca (kojemu su nedavne pikanterije tu istu popularnost samo povećale) koji nije glumio ništa drukčije od svog tradicionalnog "stiff-upper-lip" britanskog gentlemana. Da li je romantična komedijica upravo ono u čemu bi se takav tip glumca najbolje mogao snalaziti ili ne, ostaje se za vidjeti, ali publika ga je tamo voljela.
Sam film, dakako, nije nekakvo remek-djelo. Ako previše očekujete od njega, bit ćete prilično razočarani. No, za ova ljetne sparine je više nego dobro došlo osvježenje.
(c)1995 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos