Netko tko bi nastojao saznati američke društvene vrijednosti na osnovu suvremene holivudske produkcije došao bi do zaključka kako se prosječni Amerikanac danas najviše treba sramiti bijele puti, muškog spola i heteroseksualnih sklonosti. Odgovor na pitanje zašto je došlo do tako radikalnog izvrtanja vrijednosnih sudova u popularnim medijima leži u pokretu tzv. političke korektnosti, kojeg su mnogi kritičari nazvali "lijevim fašizmom". Lučonoša tog pokreta u Hollywoodu bio je Kevin Costner, glumačka zvijezda i Oscarom ovjenčani producent i režiser koji je u filmu PLEŠE S VUKOVIMA 1990. godine ustanovio gore navedene vrijednosti i inspirirao cijeli jedan niz manje darovitih filmaša da ga slijede. Rezultat je hrpa filmova koji su manje uzbudljive priče i umjetnička djela, a više lekcije iz tog suvremenog katehizisa tako da se kritičniji gledatelj nakon njih osjeća kao da su se njihovi tvorci prema njemu postavili kao prema djetetu od tri godine. Gotovo je sigurno da će većina tih filmova biti zaboravljena i bačena na smetlište povijesti, slično kao što se desilo s filmovima inspiriranim antikomunističkom histerijom ranih pedesetih.
Najnoviji film iz te serije koji se pojavio na našem tržištu je RAPA NUI Kevina Reynoldsa, režisera katastrofalnog ROBIN HOODA, koji je ovaj film producirao zajedno sa svojim dobrim prijateljem Kevinom Costnerom. Radnja se odvija na Uskršnjem otoku krajem 17. stoljeća. Tamo obitava izolirana zajednica Polinežana koji su, stoljećima odvojeni stotinama milja od najbližeg kopna, uvjereni kako su jedini ljudi na svijetu. Kultura otoka, koja je stvorila misteriozne divovske kamene statue, nalazi se u opasnosti, jer krah otočne ekologije dovodi do građanskog rata između dvije kaste - povlaštenih "dugouhih" i podređenih "kratkouhih".
Vrijeme radnje, koja se odvija nekoliko desetljeća prije dolaska Evropljana, ispostavila se kao neobično sretna okolnost. Nije bilo pokvarenih bijelaca kojima bi se trebali suprotstaviti plemeniti domoroci i konflikt je time dobio na snazi, a priča na uvjerljivosti. Zapravo, RAPA NUI je u suštini jedan od najsnažnijih ekoloških filmova napravljenih u posljednje vrijeme, koji u mnogo čemu odskače od sličnih "agitprop" ostvarenja. U Uskršnjem otoku ili Rapa Nui, kako ga zovu domoroci, nije teško prepoznati alegoriju na današnji planet Zemlju, čijoj cjelokupnoj civilizaciji prijeti nedostatak ključnih resursa oko čijih mrvica bi se mogli razviti užasni konflikti.
Naravno, film nije bez ozbiljnih nedostataka, jer drukčije nije ni moglo s čovjekom koji je napravio ROBIN HOODA. Scenarij je opterećen nepotrebnom romansom, kao i s još nekoliko suvišnih i krajnje melodramatskih detalja. Ni glazba Stewarta Copelanda nije previše kvalitetna. No, ipak se ne mogu oteti dojmu kako je ovo jedan lijep, pametno zamišljen i solidno izveden film, koji me je prijatno iznenadio, što je poprilična rijetkost u suvremenoj produkciji. Na nesreću, izgleda da će se za Kevina Costnera to prijatno iznenađenje od filma pretvoriti u prokletstvo, jer je njegov i Reynoldsov slijedeći projekt nastao na sličnim motivima - spektakularni WATERWORLD - već prije premijere proglašen najvećim financijskim promašajem u povijesti sedme umjetnosti.
(c)1995 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos