Trošiti riječi na opisivanje karijere Stephena Kinga, najekraniziranijeg pisca u povijesti književnosti, doista nema smisla. Ali, zato je prilično zanimljivo gledati kako je tvrtka Columbia Pictures u posljednje vrijeme naglasak dala na ona njegova djela koja ne spadaju u žanr horora, s kojim se King dugo vremena bio poistovjećivao. I, što je još zanimljivije, ta su djela uglavnom uspješnija od često neslavno propalih ekranizacija horor-bestselera. Tako je Frank Darabont uspio dogurati do oskarovske nominacije svojom obradom za Kinga atipične zatvorske drame ISKUPLJENJE U SHAWSHANKU.
Zatvor Shawshank se spominje i u ovom filmu, a razlog za to je nemili događaj na početku filma. Veru Donovan (Parfitt), ostarjelu bogatašicu iz malog mjesta u državi Maine, poštar pronalazi na samrti, a njenu sluškinju Dolores Claiborne (Bates) u in flagranti pozi koja sugerira ubojstvo. Selena (Leigh), uspješna novinarka i kći osumnjičene, primi tajanstveni faks koji joj govori u kakvoj joj je nevolji majka. Dvije se žene ne samo što se moraju suočiti s antipatičnim policajcem (Plummer), uvjerenim kako je Dolores ubila svog muža prije dvadeset godina, nego moraju proći kroz nimalo lijepe uspomene na zajednički život.
Nisam baš pretjerani ljubitelj žanra trilera, s obzirom na užasnu hiperprodukciju tog žanra u posljednjem desetljeću, ali je King kao doista izvrstan pisac ipak garant toga da će zaplet biti koliko-toliko smislen. Mada je DOLORES CLAIBORNE u svojoj suštini ipak drama, ne mogu se izbjeći uzbuđenja i iznenadni obrati. Ali, naglasak je ipak na studijama pojedinih karaktera, pri čemu su dobar posao obavili izvrsni glumci. Kathy Bates, dobitnica Oscara za ulogu u MISERY, još jednoj izvrsnoj ekranizaciji Kinga, ipak pomalo preglumljuje, a to važi i za veterana Christophera Plummera u ulozi polupsihopatskog detektiva. Glumačka zvijezda filma je bez svake sumnje Jennifer Jason Leigh, jedna od glumica kojoj izraziti seksepil nije priječio da ostane zapamćena po teškim dramatskim ulogama (POSLJEDNJI IZLAZ ZA BROOKLYN, OGLAS DONOSI SMRT), ali za njom nimalo ne zaostaje ni David Strathairn u jednoj od za njega rijetkih uloga ljigavca.
Kada se ima inteligentan zaplet i dobre glumce prijeđeno je pola puta do odličnog filma. Ali, za drugu polovicu se mora pobrinuti režiser. Taylor Hackford, režiser najpoznatiji po filmu OFICIR I DŽENTLMEN, svojski se potrudio da što bolje dočara nimalo laganu atmosferu Kingovog romana. Ali je u građenju te atmosfere na trenutke i pretjerao, tako da gledaocu treba zbog presporog ritma dosta vremena da se u potpunosti uživi u film. Danny Elfman, tvorac glazbe poznat po prepoznatljivim gotskim temama (BATMAN), ovdje se potpuno zagubio tako da njegov glazbeni skor uglavnom para uši.
Ipak, sve u svemu, DOLORES CLAIBORNE, ako zanemarimo preveliku dužinu i nepreporučivost depresivnijim gledaocima, ipak predstavlja jedan od dobrih filmova na našem kino-repertoaru i natprosječno dobru Kingovu ekranizaciju.
(c)1995 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos