PLAVO NEBO

BLUE SKY

• uloge: Jessica Lange, Tommy Lee Jones, Powers Boothe, Carrie Snodgress, Amy Locane, Chris O'Donnell, Mitchell Ryan
• glazba: Jack Nitzshe
• scenarij: Rana Laurie Stagner & Arlene Sarner & Jerry Leichtling (sinopsis: Rana Laurie Stagner)
• režija: Tony Richardson
• proizvodnja: Orion Pictures, SAD, 1991.
• distribucija: Continental Film Video
• trajanje: 96 '

Na "gampijadi", kako su cinici prozvali natjecanje za Oscare, postojao je još jedan sigurni favorit: Jodie Foster u filmu NELL. Fosterica je tamo glumila istoimenu naslovnu junakinju koja zbog izbivanja iz civilizacije ima poteškoća u komuniciranju sa svijetom - upravo onakva uloga za kakvu glasači Akademije automatski daju Oscare. Utoliko su svi bili iznenađeni kada je zlatna statua pripala nekome drugome - Jessici Lange za ulogu u PLAVOM NEBU, opskurnom ostvarenju za koje je malo tko čuo osim najbolje upućenih poznavatelja naličja tvornice snova.

Jedna od loših strana Hollywooda jest da i tamo postoje bunkeri. Za razliku od HRT, filmovi ne trunu u bunkerima zbog nezgodnog političkog sadržaja, nego zbog čisto financijskih razloga - nedugo po završetku PLAVOG NEBA, prije četiri godine, tvrtka Orion Pictures je pala pod stečaj. Trebalo je proći vremena da se raščisti stečajna masa i da se odredi tko ima pravo na distribuciju, ali je sve riješeno taman pred utrku za Oscare. Na žalost, režiser Tony Richardson, ugledni Britanac koji je, između ostalog bio suprug mnogo poznatije Vanesse Redgrave i otac manje poznate Natashe Richardson, nije bio tu da doživi trijumf svojeg djela - 1993. se pridružio sve tužnijem popisu filmaša koji su pali kao žrtve AIDS-a.

Da je film off-date, vidi se po vremenu kada se odvija radnja. Naime, priča započinje ranih šezdesetih (većina nostalgičnih filmova s kraja 80-tih imala je radnju smještenu upravo tada) kada je hladni rat na vrhuncu. Major Hank (Jones) je vojni znanstvenik koji proučava djelovanje radijacije i, za razliku od svojih pretpostavljenih, nije oduševljen nuklearnim pokusima. No, najveći problem u životu mu predstavlja Carly (Lange), privlačna supruga koja usprkos gotovo odrasle djece ne oklijeva uživati u svemu što joj život pruža. No, usprkos svim nevoljama koje donosi njen temperament, oni se vole, ali će premještaj u bazu čiji je zapovjednik major Vince (Boothe) donijeti prava iskušenja.

U rukama bilo kojeg drugog režisera ili s bilo kojim drugim glumcima cijeli bi ovaj projekt doživio katastrofu. Vjerojatno bi se tvorci zapetljali između inzistiranja na kritici hladnoratovskog militarizma dovedenog do apsurda, s jedne, i nastojanja da se ispriča neobična, ali topla priča o ljudima koji se vole usprkos vlastitih nedostataka, s druge strane. Richardson vješto izmjenjuje te elemente praveći od njih suvislu i neobično pitku cjelinu. Osim toga, kao što je i uobičajeno za takvu vrst filmova, dosta je pažnje posvećeno vizualnom i glazbenom aspektu epohe šezdesetih.

Ali, naravno, sve pohvale idu na račun Jessice Lange, koja je zbilja zaslužila svog Oscara portretirajući temperamentni, zavodljivi, djetinje neodgovorni, ali u suštini plemeniti lik, koji u potpunosti odskače od paraplegičara, šizofrenika, psihopata, bogalja i drugih nesretnika za čije su se izvedbe dobijale zlatne statue. Tommy Lee Jones također zaslužuje pohvale za svoju sjajnu izvedbu čovjeka koji je spreman na žrtvu radi svojih uvjerenja - neobično pozitivna uloga za takvu glumčinu. Ni ostali glumci nimalo ne zaostaju, osim likova Carlyne starije kćeri i njenog dečka, ali je to više posljedica nesavršenog scenarija, koji je, između ostalog, pokvario dojam i ne baš najuvjerljivijom završnicom.

Ukratko, PLAVO NEBO je film koji doista valja pogledati kao jedan od boljih na našem video-repertoaru.