A.P.E.X.

• uloge: Richard Keats, Mitchell Cox, Lisa Ann Russell, Marcus Aurelius, Adam Lawson, David J. Thomas
• fotografija: Mark W. Gray
• montaža: Mark W. Gray
• scenografija: Grant Fausey, Blake B. Jackson
• kostimografija: Marie Blom & Maria Hansson
• glazba: Jim Goodwin
• scenarij: Philip J. Roth & Ronald Schmidt (sinopsis: Philip J. Roth & Ronald Schmidt)
• režija: Philip J. Roth
• proizvodnja: Green Productions, SAD, 1994.
• distribucija: Blitz
• trajanje: 98 '

Zaplet filma A.P.E.X. obećava groznu kopiju TERMINATORA: godine 2073. se u Los Angelesu odvija pokus s vremenskim putovanjem. Jedan od vođa projekta, Nicholas Sinclair (Keats) čini grešku i izaziva vremenski paradoks. Da bi se suzbio paradoks, postoje automatski roboti-uništavači tipa Apex, programirani da unište svaki trag i svjedoke vremenskog putovanja u prošlosti. Sinclair se odjednom nađe u sasvim drugom svijetu gdje se u ruševinama Los Angelesa čovječanstvo već stotinu godina bori protiv metalnih čudovišta i nepoznatog virusa. Shvativši da je sve to posljedica njegovog pokusa, dr. Sinclair se nastoji dočepati ruševina laboratorija i otkloniti paradoks.

Nije više potrebno gledati megabudžetska ostvarenja kao FORREST GUMP da bi se shvatilo kako živimo u doba tehnološke revolucije u oblasti filma. Prije pet ili deset godina, snimanje ovakvog ostvarenja u B-produkciji bilo je jednostavno nezamislivo. Tadašnji tvorci SF-filmova nisu raspolagali s kompjuterskom tehnologijom koja bi im omogućila da za relativno sitne pare dočaraju neki strani svijet bez milijunskih kulisa i specijalnih efekata. Najčešće su najkvalitetnija djela B-filma bila posljedica domišljatosti njihovih tvoraca (tu treba istaći izvrsni HARDWARE iz 1990. kao i djela novozelandskog kult-režisera Petera Jacksona). Ali, stvari su se promijenile, pa se i s malim parama može krenuti u ambicioznije projekte.

Jedan od takvih ambicioznijih projekata je i APEX, koji se za razliku od većine A-filmova na temu vremenskog putovanja, sasvim ozbiljno suočava s problemom paradoksa, kojeg manje daroviti autori elegantno izbjegavaju. Roth uz relativno malo novca te uz potpuno nepoznati casting, uspijeva postići ono u čemu je zakazala većina A-projekata - "suspension of disbelief". Razlog tomu ne leži samo u izvrsnoj fotografiji, kao i kompjuterskim efektima, nego i u zbilja fantastičnom radu s glumcima. Svi oni su dali za ovu vrst filmova nevjerojatno snažne izvedbe, a scenarij je same njihove likove bio učinio realističnim i bliskim gledaocu. Mogućnost identifikacije je mnogo lakša te je, kao i u Cameronovim djelima, uživljavanje u njihove uloge i uzbuđenje mnogo veće. Inzistiranje na humanosti kao lajtmotivu cijele priče potcrtava i korištenje naratora, koji bolje funkcionira nego u TERMINATORU 2.

Ukratko, A.P.E.X. je jedno od prijatnijih iznenađenja iz svijeta B-produkcije na policama naših videoteka.