JAMON, JAMON
Moram priznati da je veliko oduševljenje španjolskom kinematografijom, koje je u posljednje vrijeme zapahlo gotovo sve filmske kritičare, mene zaobišlo. Da li je to posljedica prevelikih očekivanja i neumitnog razočarenja, ili činjenice da se ne mogu naviknuti na španjolski jezik drukčiji od onog s meksičkim naglaskom, ne znam, ali u svakom slučaju stekao sam određenu averziju prema "kult" filmovima made in Espagna.
Jedan od njih je i ŠUNKA, ŠUNKA, hvaljeni rad Bigasa Lune koji je prije par godina postao art-hit. Taj se film reklamirao kao komedija mada on to zapravo nije. Radnja se vrti oko ljubavne veze Jose Louisa, bogataškog sina, i siromašne radnice Silvije. Kada Jose Louis saopći majci da će je oženiti, ona unajmi Raoula, lokalnog pastuha koji radi kao model za muško rublje, da zavede Silviju i tako spriječi brak. No to će samo izazvati provale strasti koje će kulminirati u brutalnoj završnici.
Ovaj film je dobro snimljen, i kada bi se filmovi cijenili samo po kvaliteti fotografije, bio bi možda čak i superiorniji od svojih anglosaksonskih konkurenata. No, to je ipak forma - bitni nedostaci su u sadržaju. Prvo, izbor glavne glumice je katastrofalan - Penelope Cruz (sjećamo je se kao najmlađe i najružnije od sestara iz filma BELLE EPOCQUE) kao Silvia je jednostavno preveliki gabor da bi je itko mogao provariti kao femme fatale. Drugo, likovi nisu dobro postavljeni - Jose Louis je čas neodlučan, čas spreman na svakojake svinjarije radi žene koju voli, čas odlazi kod prostitutki. Treće, scenarij je pun neuvjerljivih konstrukcija koje su tu samo radi "snažnog i simboličkog" završnog kadra, a koji su upropastili jasnoću i čistoću priče. Na kraju miješanje tragedije i komedije i nije baš najuputniji recept za dobar film.
(c)1995 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos