NA KRAJU DANA

THE REMAINS OF THE DAY

• uloge: Anthony Hopkins, Emma Thompson, James Fox, Christopher Reeve, Peter Vaughan, Hugh Grant, Michael Lonsdale, Tim Piggoth-Smith
• glazba: Richard Robbins
• scenarij: Ruth Prawer Jhabvala (po romanu Kazua Ishigiroa)
• režija: James Ivory
• proizvodnja: Columbia, SAD, 1993.
• distribucija: Continental Film Video
• trajanje: 128'

U oskarovskom dvoboju PULP FICTIONA i FORREST GUMPA, mnogi su za potonji govorili da je film "srednje struje". Pretpostavimo li da je to točno, doći ćemo do zaključka da je PULP FICTION ekstrem. Što se onda nalazi na drugom kraju, što je potpuna suprotnost tarantinovskom viđenju sedme umjetnosti? Odgovor na to pitanje mogao bi dati opus Jamesa Ivoryja, uglednog američkog režisera čiji je privremeni rad u Britaniji već urodio mnogim nominacijama i Oscarima.

Ivory je, naime, postao specijalist za ekranizacije književnih klasika te je tematika njegovih filmova za široku publiku dosadna, ali zato kritika voli njegov pedantni režiserski postupak u oživljavanju davno iščezlih povijesnih razdoblja. Najdraži mu je predložak bio opus E.M. Forstera, britanskog književnika iz prve polovice stoljeća, koji je u svojim djelima s dosta ironije i kritike opisivao visoko društvo Britanskog Imperija. Za razliku od prethodnih filmova, koji su obrađivali razdoblje procvata Imperija, NA KRAJU DANA za temu ima njegov sumrak. Zato je kao predložak uzet roman Kazua Ishigira, Japanca kojeg je engleska kultura toliko opčinila da je, slično kao i Ivory, postao jedan od njenih najcjenjenijih predstavnika.

Radnja filma NA KRAJU DANA se, pak, odigrava u sličnom miljeu kao i sjajne BBC-jeve humorističke serije ZVONILI STE, MILORDE? i JEEVES I WUSTER. Glavni junak je Stevens (Hopkins), batler koji tridesetih godina vodi imanje politički utjecajnog lorda Darlingtona (Fox). Kao i bezbrojne generacije prije njega, Stevens je odgojen tako da je dobrobit gospodara svrha njegovog života kojoj sve treba podrediti te da se ništa osim vođenja imanja i služenja gospodaru njega ne tiče. Stoga Srevensa potpuno ravnodušnim ostavljaju diplomatske konferencije koje odlučuju o sudbini Evrope kao i lordovi prijatelji u crnim košuljama koji znaju navraćati na imanje. Stevensa, pak, ravnodušnim ne ostavlja privlačna i svojeglava domaćica gospođica Kenton (Thompson), ali mu stoljetna pravila ponašanja priječe da izrazi svoje osjećaje.

Ako se s jednim pridjevom može opisati ovaj film, onda bi taj pridjev trebao biti "tužan". Glavni likovi su u određenom trenutku prisiljeni birati između osjećaja i dužnosti i, ma kakav izbor napravili, zbog njega će patiti. Ono što ovaj film čini tužnim jest činjenica da u njemu nema nekakve jake drame niti burnih događaja, nego se sve dešava u prozaičnoj svakodnevnici koja bi površnom promatraču izgledala i idiličnom. Tuga proistječe i iz nesumnjive nostalgije koju autori osjećaju prema vremenu kojeg opisuju, bez obzira na to što je to razdoblje bilo jedno od najsramnijih u povijesti.

Ali, bez obzira na to što je NA KRAJU DANA emocionalno snažan film, on ipak nije savršen. Ne osjeća se više ona perfekcionistička ruka koja je napravila izvrsni HOWARDS END, tako da film na trenutke izgleda površno režiran. I glazba Richarda Robbinsa je iritirajuća, a i kamera nema neke živosti. Razdoblje koje bi trebalo biti pokazano veselim i sretnim dano je u sivim bojama. Ni glumci se, osim poslovično sjajnih Hopkinsa i Thompsonove nisu pretrgli, pogotovo Grant i Reeve (SUPERMAN) u bljedunjavim epizodama. Osim toga, nije ni napravljen dobar scenaristički omjer između intimne psihološke i političke drame; poznavaocima Ivoryja se može učiniti da je njegovo djelo silovano političkim motivima.

Ali, svemu usprkos, NA KRAJU DANA je film koji ipak zna dati nešto malo emocionalne katarze koje u posljednje vrijeme nedostaje u suvremenom filmu.