STARGATE
Postoje neki režiseri, koji poput Olivera Stonea, s vremenom snimaju sve gore i gore filmove, a i neki koji mogu poslužiti kao suprotan primjer. Jedan od njih je i Roland Emmerich, autor MJESECA 44, jednog od najgorih nedjela sedme umjetnosti koje sam ikada imao prilike vidjeti. Nakon tog smeća Emmerich je sve ugodno iznenadio s UNIVERZALNIM VOJNIKOM, filmom slabašnog i neuvjerljivog scenarija, ali superiorne vizualne izvedbe. Stoga na ZVJEZDANA VRATA nisam bio nabrušen onako kako bih inače bio.
Radnja započinje 1928. kada švedski arheolog Wyse u egipatskoj pustinji otkopa tajanstveni artefakt. Za taj se predmet godinama kasnije, u naše vrijeme, ispostavi kako su to u stvari zvjezdana vrata - prolaz između dva svijeta. Egiptolog Jackson (Spader) će se pridružiti odredu specijalaca vođenih pukovnikom O'Neillom (Russell) koji će proći kroz vrata i suočiti se s neobičnim svijetom u kojem tisućama egipatskih robova gospodari svemirac Ra (Davidson).
Propaganda je tvrdila da je riječ o najvećoj svemirskoj pustolovini od vremena RATOVA ZVIJEZDA. To može i ne mora biti točno. U svakom slučaju, scenarij koji je Emmerich još prije deset godina napisao zajedno s glumcem Deanom Devlinom, imao je takve ambicije. No, moralo je proći vremena da Emmerich postane uvažena režiserska veličina kao i da se razvije kompjuterska tehnologija neophodna da bi se film snimio uz prihvatljivi budžet.
Taj budžet je možda niži u usporedbi sa sličnim mega-projektima u rangu FLASHA GORDONA, DINE ili ozloglašenog WATERWORLDA, ali su svejedno Emmerichova ZVJEZDANA VRATA bez svake sumnje najspektakularniji SF film snimljen posljednjih dvije-tri godine. Spektakularnost se ogleda u sjajnim spec-efektima, tisućama statista i velikom trudu da se jedna strana kultura načini uvjerljivom. Za tim trudom nimalo ne zaostaje ni trud glumaca - Spader u ulozi mladog, nadobudnog idealista-znanstvenika i Russell u ulozi hladnog, profesionalnog militarista. Šteta što se u njihovoj sjeni nalazi Jaye Davidson (svima ostao u pamćenju kao femme fatale iz PLAČLJIVE IGRE), čiji lik nije u potpunosti iskorišten. Doduše, da je bio iskorišten u potpunosti, barem u onom smjeru u kojem je Emmerich to sugerirao, film bi dobio prilično neugodne homoerotske i pedofilne asocijacije i producenti bi se mogli pozdraviti s cenzorskim rejtingom za malu djecu.
Nakon gledanja ovog filma su se mogle čuti primjedbe kako ZVJEZDANA VRATA imaju sve sastojke dobrog filma - dobre glumce, dobre efekte, dobru kostimografiju i scenografiju, dobru i više nego zanimljivu početnu zamisao ali da im fali radnja. I, doista, takvi prigovori mogu biti točni, ali oni kulminiraju u već tisuću puta spomenutoj boljci suvremenog Hollywooda... raspletu. Rasplet se doslovno razrješava po načelu deus ex machina, što prilično kvari dojam (slično kao i u bedastoj završnici JURSKOG PARKA).
No, bez obzira na taj nedostatak (kao i nepotrebno umetanje lika stare znanstvenice), ipak se ne mogu oteti dojmu kako nakon gledanja ovog filma prema njemu osjećam daleko više simpatija nego što sam to mogao očekivati. Prvo, riječ je o filmovima kakvi se u Hollywoodu rijetko prave, pa je svaki takav proizvod uveseljava kako filmofile, tako i ljuvitelje SF-a. Drugo, veliki segment filma je posvećen sudaru kultura i glavne junake iz nevolje ne izvlači, kao u gomilama drugih filmova, superiorna snaga, istreniranost ili tehnički talent nego znanje, dakle kulturna podloga. Treće, film drevne Egipćane, dosada u filmovima (inspiriranih Biblijom, a ne Daenikenom) potretirane kao tirane i bad guys po prvi put tretira kao vrijedne, gostoljubive, simpatične i, kada zatreba, plemenite i hrabre ljude, postupak koji drastično odudara od Cameronove vizije njihovih dalekih potomaka koje Schwarzy u rojevima tamani u ISTINITIM LAŽIMA.
Ukratko, ZVJEZDANA VRATA nisu savršen film, ali će gledaocu pružiti dva sata uživanja.
(c)1995 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos