ROĐENI UBOJICE

NATURAL BORN KILLERS

• uloge: Woody Harrelson, Juliette Lewis, Robert Downey Jr., Tommy Lee Jones, Tom Sizemore, Rodney Dangerfield, Pruitt Taylor Vince
• scenarij: Robert Veldoz, Richard Rutowski, Oliver Stone (sinopsis: Quentin Tarantino)
• režija: Oliver Stone
• proizvodnja: WB / Regency, SAD, 1994.
• trajanje: 110'

Nakon što sam duže vremena pratio rad Olivera Stonea, došao sam do zaključka kako ni najgorem neprijatelju ne bih poželio da o njegovom životu ili događajima u koje je upleten bude snimljen film čiju će režiju potpisati taj čovjek. Stoga sam ROĐENI UBOJICE, "kontroverzni", "šokantni" film "koji je izazivao nove standarde cenzure" dočekao sa priličnom skepsom i trebalo mi je dosta razmišljanja da se odlučim da potrošim novac za karte i dragocjeno vrijeme. Da budem iskren, ove recenzije ne bi ni bilo da sam uspio na vrijeme pogledati Emmerichova ZVJEZDANA VRATA, koja upravo igraju u splitskim kinima.

Priča je izašla iz radionice Quentina Tarantina, najuspjelijeg mladog holivudskog filmaša. On je zamislio priču o dvoje mladih ljudi - Mickey i Mallory, koji se vole, ali su malo neprilagođeni i u nekoliko tjedana poubijaju pedesetak ljudi, dok ih istovremeno mediji prave herojima. Ovjenčan slavom pobjede u Cannesu i uspjelim scenarijem za PRAVU ROMANSU, dostavio je taj scenarij šefovima Warner Brosa. Ali, onda se događa tragedija. Jedan od bosova zaključuje: "Hej, tu ima o medijima. Taj je scenarij društveno angažiran. Hajde da to damo Oliveru Stoneu, on je stručnjak za angažirane teme." I sudbina jednog filma koji je mogao biti klasika bila je zapečaćena.

Oliver Stone je, naravno, shvatio odluku Warner Brosa kao još jednu priliku da nastavi svoj donkihotski rat protiv establishmenta. Ne znamo, niti ćemo ikada znati kako su, zapravo bili zamišljeni Mickey (Harrelson) i Mallory (Lewis), ali, poznajući Tarantina, vjerojatno je naglasak scenarija bio na njima kao ljigavim sadističkim karakterima od koje mediji prave good guyse. Stone, naravno, ne misli tako i mijenja scenarij tako da od njih napravi buntovnike, romantične junake koji masovnim ubojstvima iskazuju opravdani protest protiv poretka - obitelji, koju simbolizira ljigavi i izopačeni Malloryin otac (Dangerfield); policije, koju simboliziraju ljigavi policajac Jack Scagnetti (Sizemore) i ljigavi upravnik zatvora (Jones) te, na kraju, medija, koje simbolizira ljigavi televizijski reporter Wayne Gale (Downey).

Zgroženi Tarantino, vidjevši rezultat, javno se odriče filma i vjerojatno zavjetuje kako nikada više neće napisati scenarij bez da ga on sam režira. Stone ima slobodne ruke i rezultat dosta sliči djevojci koja padne u šape Jacku Trbosjeku. Prvo, Stone nedostatak talenta nastoji pokriti "modernizmom" i "trendovskim" videospotovskim pres**avanjem, kombiniranjem kadrova, fantazmagorijama, korištenjem naizmjenično boje i crno-bijelog filma, televizijskih i filmskih isječaka, a sve je rezultiralo da je film naporan za gledanje. Da budem iskren, bio sam sretan što su ROĐENI UBOJICE znatno kraći od standardnih Stoneovih 2-3 sata.

Nakon što je imbecilnim inzistiranjem na kvantiteti umjesto kvalitete film uništio vizualno, Stone se dohvatio toga da ga udesi i sadržajno. Snobovi će u ovom filmu, vjerojatno kao i u svakom "angažiranom" i tako reklamiranom proizvodu, pronaći neku "duboku" poruku, ali ja nisam pronašao ništa drugo do posljedice Stoneovog dugotrajnog i (nekoć, da budemo pošteni) javno propagiranog uzimanja kokaina i drugih droga. Stone ne krije simpatije za Mickey i Mallory, koji su, zapravo, jedini normalni likovi u filmu - sve ostalo su karikature, topovsko meso koje ne zaslužuje da živi i kojemu, za razliku od njih dvoje, neće biti dozvoljeno da živi dočekaju odjavnu špicu. Ali, s druge strane, pokazuje da ni oni nisu savršeni, da imaju probleme i sumnje, i kajanje i sve to, što znači da je njihove likove učinio nejasnim i konfuznim. Dodatnu smutnju izaziva i ubacivanje lika Indijanca koji bi trebao simbolizirati nekakvu prirodnu Ameriku, nezagađenu civilizacijom i hipokrizijom, ali koja svejedno pada kao Stoneova žrtva.

I što na kraju reći o filmu? Ništa. Zapravo, bolje bi bilo reći nešto o Stoenu, tom sinu njujorškog burzovnog mešetara, dobrovoljcu u Vijetnamu, šezdesetosmašu, deklariranom kokainomanu i holivudskom scenaristu optuživanom za rasizam i fašistoidne scenarije (CONAN, LICE S OŽILJKOM, GODINA ZMAJA). Mislim da njega i njegov rad najbolje opisuje jedna epizoda TV-serije POZIV U PONOĆ koja je bila emitirana na našoj televiziji. U njoj Stone glumi Killianovog prijatelja-šezdesetosmaša kojemu ovaj sredi posao disk-džokeja na radio-stanici, što on koristi kako bi u eter bacao drvlje i kamenje na postojeći establishment. Na kraju epizode Stone doživi živčani slom i ispostavi se da je sva njegova borba bila manje motivirana "visokim" razlozima, koliko intimnim traumama. Gledatelji njegovih filmova se, stoga, osjećaju kao i slušatelji fiktivne Killianove radio-stanice - da im se pod firmom društvene "angažiranosti" prodaju nečije frustracije koje običnom čovjeku, zapravo, malo znače. Što i ne bi bilo tako loše, da Stone nije umislio da je veliki umjetnik, a on to zapravo nije, i ja bih zbilja volio da vidim Stonea ponovno kao scenarista, a manje kao režisera.

Ukratko, ROĐENE UBOJICE su film čije je reklamiranje zločin protiv dobrog ukusa.