TREPTAJ

BLINK

• uloge: Madeleine Stowe, Aidan Quinn, James Remar, Peter Friedman, Bruce A. Young, Laurie Metcalf
• glazba: Brad Fiedel
• scenarij: Dana Stevens
• režija: Michael Apted
• proizvodnja: New Line Cinema, SAD, 1994.
• distribucija: UCD
• trajanje: 101'

Da je istina da se po jutru dan poznaje, ovaj film ne bi bio triler nego romantična komedija pod naslovom "Nenagrađeni ljubavni trud". Ali, režiser Michael Apted nas nakon tog comic reliefa odmah sunovraćuje u surovu stvarnost: Emma Brody (Stowe), violinistica u čikaškom folk bandu, je od djetinjstva slijepa, ali joj liječnici presade oči djevojke poginule u prometnoj nesreći. Privikavanje na svjetlo joj teško pada, ali još teže jedan prilično rijedak i neugodni fenomen - nenaviknuto čulo često "pamti" događaje od prije neki dan, tako da Emma pati od halucinacija. To je i ne bi mučilo da joj netko ne ubije susjedu, a ona, naravno, zahvaljujući dotičnom fenomenu, ne "vidi" ubojicu. Istragu vodi detektiv John (Quinn) koji je skeptičan prema njenim tvrdnjama, ali ne i ravnodušan prema njenom šarmu.

Ako je vjerovati distributeru, ovaj je film bio proglašen najboljim trilerom 1994. godine u Americi. Ne mora značiti da nije bilo i boljih ostvarenja, ali se ipak ne može osporiti da je ovaj film bitno drukčiji od bezbrojnih predstavnika ovog žanra. Naime, bez obzira što TREPTAJ u potpunosti zadovoljava kriterije standardnog suvremenog trilera - "high concept", psihopatski negativac, erotika - režiser Apted je ipak od toga napravio nešto, ako ne već savršeno, ono sasvim sigurno originalno. Apteda, inače, publika najbolje pozna po na televiziji nedavno prikazanom trileru GORKY PARK, gdje je izuzetno atraktivni predložak obradio u prilično bljedunjavu mješavinu trilera i pesimistične drame. Ovdje je miješanje žanrova urodilo plodom - Apted je znao da je danas zbilja teško napraviti originalni triler, pa ga je vješto kombinirao s komedijom, ljubićem i psihološkom dramom. Također je prilično vješto iskoristio siže da dodatno podigne napetost zahvaljujući činjenici da publika, kao ni glavna junakinja, nikad ne zna da li je stvarno u opasnosti ili ima halucinacije, kao i da se poigrava s vizualnim izgledom filma.

Osim Apteda, filmu je pomogla i sjajna Madeleine Stowe, jedna od najljepših žena u američkom filmu (POSLJEDNJI MOHIKANAC), koja je dala dobro tumačenje jednog izuzetno složeno lika. Quinn, koji je istoj bio partner u sjajnoj Badhamovoj POLICIJSKOJ ZASJEDI (1987), ovdje je malo anemičniji nego obično. Valja pohvaliti i sjajan glazbeni skor grupe THE DROVERS, koji sa svojim folk zvukom odudara od uobičajenih rokija kojima nas maltretiraju po A-produkciji.

Ukratko, možda ne remek-djelo, ali izuzetno dobar film koji se ne smije propustiti.