GROUNDHOG DAY
"Alles ist leer, alles ist gleich, alles war" (Sve je prazno, sve je isto, sve je već bilo) govorio je Zaratustra, ako je vjerovati Nietzscheu. Slično je u lošim danima govorio i De Gaulle, a u istoj se situaciji nalazi i junak ovog filma. Naime, na početku filma Phila (Murray) vidimo kao meteorologa jedne lokalne TV-stanice kojega po zadatku šalju u gradić Punxsutawney u pensilvanijskoj zabiti. Povod je godišnja svečanost u kojoj svizac treba građanima reći koliko dugo će trajati zima, a Phil, nimalo oduševljen rutinskim zadatkom, jedva čeka da se vrati u civilizaciju. No, to će se uskoro pokazati nemogućim, jer slijedeće jutro je isto kao i prvo i Phil stalno mora slušati jedne te iste pjesme, sretati jedne te iste ljude da bih shvatio kako je zarobljen u danu koji nikako neće prestati.
Ideja filma izgleda dobro, ali i ja sam također imao prilike ponoviti Zaratustrine riječi, jer sam, nekako baš u vrijeme kada se BESKRAJNI DAN pojavio u hrvatskim kinima, na videu pogledao 12:01, televizijski film Jacka Sholdera. Onima kojima se ne da DLati fajl DAFILMR.ZIP (gdje su smještene moje filmske i video-kritike za 1994. godinu) mogu reći kako se i Sholderov film temelji na istoj ideji kao i Ramisov, samo što je Sholder bio pošten i priznao da je istu pokupio iz SF-priče Richarda Lupoffa. Poznajući inventivnost holivudskih scenarista, stavio bih ruku u vatru kako je Danny Rubin pogledao Sholderov film i odlučio već iste godine napraviti remake sa velikim zvijezdama i budžetom.
U svemu je tome sretna okolnost bila ta što je režiser Harold Ramis, kojemu je ovo, koliko znam, režiserski debi, već otprije kao glumac bio surađivao s Billom Murrayem, tako da je rezultat bolji od očekivanja. U suštini, BESKRAJNI DAN je standardna holivudska "high concept" limunada, u kojoj se sav humor temelji na jednoj jedinoj pretpostavci, dostatnoj za skeč Benny Hilla, koju bezvezni scenaristi razvuku na standardni 90-minutni format. Zahvaljujući Ramisovom komičarskom iskustvu to se nije dogodilo, mada je primjetno kako film negdje oko polovice gubi ritam, ali ga, kao i obično, spašava Murray.
No, svemu mora doći kraj, pa i filmu koji pokazuje događaje bez kraja. Upravo se tu krije osnovni nedostatak BESKRAJNOG DANA. Za razliku od 12:01, koji je ipak imao kakvo-takvo racionalno objašnjenje događaja, BESKRAJNI DAN toga nema, pa ni glavni protagonist nema nikakvu mogućnost da se izvuče iz začaranog vremenskog kruga. Osim, dakako, deus ex machina završnice koja je bila neophodna zbog standardnog happy enda.
No, bez obzira na sve, BESKRAJNI DAN je ne gledljiv, nego prilično solidan film koji će gledaocu dati 90 minuta sjajne zabave.
(c)1995 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos