ON DEADLY GROUND
Od svih tabatora u suvremenom holivudskom filmu najsimpatičniji mi je Steven Seagal, i to zbog jedne osobine: stava. Naime, Seagal koristi manje-više svaki film u kojem nastupa da bi promicao, i to, za razliku od nekih drugih, prilično eksplicitno svoj svjetonazor. Taj njegov svjetonazor je, a to se već vidi u njegovom prvom filmu NICO iz 1988, prilično suprotan od onog koji je bio karakterističan za taj tip junaka u reaganovskim 80-tim. Dakle, Seagalov svjetonazor je, što bi se reklo, "politically correct", dakle, u vladi i pokvarenom velikom biznisu su loši momci. prema kojima je čak i mafija nešto s čim se da živjeti. Originalnost i spremnost da se drži do vlastitih stavova su bile vrline koje sam oduvijek cijenio, pa mi se zbog toga Seagal sviđa.
Na žalost, jedno je kada je taj stav samo začin pitkom akcionom filmu, a drugo je kada je stav svrha filma. Tako i Seagalov režiserski debi ima priču koja je "politically correct" u krajnjem smislu riječi: Jennings (glumi ga Michael Caine kojeg ćemo prije prepoznati po akcentu nego po licu) je pokvareni šef naftne kompanije, koji, da bi sačuvao koncesiju, namjerno dozvoljava da se gradi bušotina na Aljasci s pokvarenim instalacijama koje će izazvati zagađenje. To otkrije njegov potčinjeni Forrest Taft (Seagal) kojeg pokušaju ubiti, da bi ovaj, nakon što se oporavi u eskimskom selu, rasturio i bušotinu, i kompaniju i svog bivšeg šefa.
Ovakav scenarij, bez obzira na to koliko bio agitpropovski, zbilja je obećavao, i doista je šteta što je upravo njega Seagal izabrao da bi brusio svoje režiserske vještine. Po onome što smo vidjeli, izgleda da će Seagal morati snimiti još dosta filmova prije nego što dostigne status svojeg kolege Clinta Eastwooda. Naime, radnja je nevjerojatno zbrzana i teška za praćenje, a kadrovi izmiješani bez glave i repa. U svemu tome ipak ima i nekoliko svijetlih trenutaka, kao jedna od najoriginalnijih sekvenci tučnjave u baru, koja je, na žalost, potrošena već na početku filma. Rad s glumcima bio je nikakav: Caine je najobičnija karikatura, a Joan Chen (Josie iz TWIN PEAKSA) služi samo kao ukras. Razlog svemu tome, a pogotovo pretjeranom tempu, jest sadržan na kraju filma koji se sastoji od Seagalove propovijedi o tome kako naftni biznis uništava naš planet. Dobije se dojam da je cijeli film doista snimljen samo zato da bi poklonici Seagalove akcije bili natjerani na to da nakon bezbrojnih Seagalovih monologa vide i nekoliko dokumentarnih snimki koje podržavaju njegove stavove.
Ukratko, film koji je bez svake sumnje gubljenje vremena i koji bih preporučio samo Seagalovim najfanatičnijim obožavateljima.
(c)1995 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos