SIRENE

MERMAIDS

• uloge: Hugh Grant, Tara Fitzgerald, Sam Neill, Elle Macpherson, Portia de Rossi, Kate Fischer
• glazba: Rachel Portman
• scenarij: John Duigan
• režija: John Duigan
• proizvodnja: Miramax Films, Australija, 1994.
• distribucija: Movie Productions
• trajanje: cca. 90 '

Australska je kinematografija u proteklom desetljeću bila bez svake sumnje najpropulzivnija u svijetu. Zahvaljujući darovitim filmašima kao George Miller, Peter Weir, Fred Schepisi, Bruce Beresford i Philip Noyce Australija je važila kao rasadnik talentiranih umjetnika i oznaka "Made in Australia" je često bila sinonim kvaliteta. Čak su i eksploatacijski australski filmovi bili bolji od onih na koje se publika dotada bila navikla. No, 90-tih je godina australska kinematografija bila u krizi, ili je barem odavala taj dojam zbog činjenice da se prestala osjećati filmska eksplozija nastala nakon POBJEŠNJELOG MAXA. Stoga je prilično dobro vidjeti jedan mali i malo razvikani australski film, da bismo vidjeli kako sedma umjetnost na posljednjem kontinentu zapravo stoji.

Radnja filma se odvija krajem 20-tih godina u Australiji gdje dolazi anglikanski svećenik Anthony (Grant) zajedno sa svojom mladom suprugom (Fitzgerald). Ocu Anthonyju sidneyski biskup povjerava jedan zadatak: crkvene vlasti smatraju da su pojedine slike Normana Lindsaya (Neill) bogohulne, te je otac Anthony poslan na slikarovo imanje kako bi ga nagovorio da dotične slike na predstojećoj izložbi zamijeni manje kontroverznima. Anthonyja će na tom izletu pratiti i supruga, koja će u atmosferi djevičanske prirode i putenosti, okružena čoporom slikarovih modela, doživjeti neobične događaje i zauvijek promijeniti svoj odnos prema životu.

Scenarij filma je dosta riskantan (navodno temeljen na životu stvarnih ličnosti), jer je neki nedaroviti režiser a la Zalman King mogao od toga napraviti standardno softcore pornografsko videospotovsko preseravanje. Scenarist i režiser John Duigan (čiji je prethodni rad, egzotična melodrama SARGAŠKO MORE, dostupna u našim videotekama) ispravno je zaključio kako je ozbiljan pristup toj temi već obrađen tisuću puta, pa se orijentirao na humor kao osnov filma.

Već u samom castingu je napravio pun pogodak odabravši Hugha Granta (zvijezdu megauspješne komedije ČETIRI VJENČANJA I SPROVOD) za ulogu svećenika koji, braneći svoje konzervativne stavove, izaziva simpatije. Osim Granta, u čijoj je sjeni poslovično pouzdani Sam Neill, valja istaći i izvrsnu Taru Fitzgerald (koju relativno često možemo zapaziti u BBC-jevim serijama). Tu je, dakako, i sjajan filmski debi australskog supermodela Elle Macpherson, koja se, da bi dobila zdravoseljački look potreban za ulogu, udebljala 15 kg, te koja osim što dobro izgleda, još bolje i glumi.

Osim glumaca, a pogotovo glumica, u filmu postoje druge vizualne atrakcije, s kojima se, možda pretjeralo te koje odaju videospotovske utjecaje. No, nadmoć vizualnog nad narativnim je ipak kompenzirana dobrim scenarijem i dijalozima u kojim će na svoje doći intelektualci, kako i oni koji preferiraju umjetničke, tako i oni koji vole političke, filozofske i religijske teme. U tom pogledu film mnogo podsjeća na hvaljeni španjolski prošlogodišnji film ZLATNA VREMENA, s time, da su usporedbe, zbog čišće priče, i, naravno, kvalitetnijih slika, na strani Duigana.

Ukratko, riječ je o jednom od najzabavnijih i najšarmantnijih filmova kakav odavno nisam imao priliku vidjeti u kinima. Nemojte ga ni po koju cijenu propustiti.