U posljednje vrijeme u Hrvatskoj su sve glasniji oni koji tvrde kako je ishod drugog svjetskog rata nepravda te da je pogrešna strana dobila rat. Tu "nepravdu" je nastojao ispraviti roman Roberta Harrisa koji je prikazao Evropu onakvom kakvom bi bila da su povijesni događaji kojim slučajem krenuli drugim putem (dijelove tog romana smo imali prilike nedavno čitati u GLOBUSU). Taj je roman doživio svoju ekranizaciju u obliku mini-serije koja je još prije američke TV-premijere došla na hrvatsko tržište u obliku cjelovečernjeg filma.
Na početku filma vidimo Berlin u proljeće 1964. kako se sprema za Hitlerov 75-ti rođendan. Tragova rata više nema: Berlin je ponos Velikog Njemačkog Reicha, sa čistim ulicama i veličanstvenom modernom arhitekturom, a narod izgleda sretan i zadovoljan. No, svi ne dijele takvo mišljenje, pa kad u jednom jezeru pronađu nacističkog generala SS detektiv Xavier March (Hauer) poduzima istragu. Istovremeno, dugogodišnji hladni rat SAD i Njemačke je pri kraju i među grupom novinara se nalazi i Charlie (Miranda Richardson) koju će slučajni susret na ulici uplesti u naizgled rutinski slučaj. March će uskoro saznati kako iza ubojstava stoji Gestapo te kako je riječ o strašnoj tajni koja bi mogla uzdrmati temelje samog Reicha.
Mada će dobri poznavaoci SF-a s prezirom odmahnuti na sve tvrdnje o originalnosti osnovne postavke filma (motiv alternativne povijesti u kojoj su nacisti dobili rat je dosada najbolje iskorišten u romanu ČOVJEK U VISOKOM DVORCU Philipa K. Dicka daleke 1962. godine), ipak se ne mogu odhrvati dojmu kako je bestseler FATHERLAND bio jedan od najvažnijih literarnih događaja u posljednjih nekoliko godina (i koji se često citirao u čak i u političkim analizama suvremene evropske i balkanske zbilje). Stoga sam ovaj film očekivao s velikim nadama, potkrijepljenim prije svega dobrim castingom.
Razočaranje nije došlo na početku nego na kraju. Moram priznati kako me se dojmila briga autora za vizualni izgled filma i detalje koji služe za opisivanje mjesta i vremena radnje. Film nam doista uvjerljivo pokazuje kako bi izgledala Evropa dvadeset godina nakon pobjede Hitlera (jedan od primjera su i plakati s natpisom "DIE BEATLES" na zidovima).
Sva ta uvjerljivost i briga o vanjskom izgledu filma se pokazuje ispraznom pred činjenicom da je sadržaj tanašan. Srž zapleta je kriminalistički slučaj, ali (kao i u GORKY PARKU) kriminalistički slučaj u totalitarnom društvu gubi na svojoj privlačnosti. Čim se otkrije kako glavni junaci protiv sebe imaju državni aparat, gledaocu je jasno kako priča može imati jedan jedini mogući svršetak i dobar dio napetosti se gubi. Uvjerljivost postaje još manja kada uslijedi patetična završnica (koja je, ako se ne varam, drukčija od one u romanu).
Ne samo sadržajem, nego i ritmom FATHERLAND ne zadovoljava kriterije trilera. Radnja je dosta spora, čemu osobito pridonose nepotrebne epizode Xaviera Marcha s njegovim sinom. Vrlo brzo nam film dosadi.
Ipak, mislim da ovaj film ne bi trebalo propustiti, jer on, koliko znam, ipak predstavlja prvi film s motivom alternativne povijesti od vremena braće Lumiere.
(c)1994 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos