POBUNA U ZATVORU ATTICA

(fali naslov)

• uloge: Kyle MacLachlan, Samuel L. Jackson, Clarence Williams III, Frederic Forrest, Philip Bosco, Tom Bower, Anne Heche, Harry Dean Stanton
• glazba: Gary Chang
• scenarij: Ron Hutchinson
• režija: John Frankenheimer
• proizvodnja: HBO Pictures, SAD, 1993.
• distribucija: Oscar Vision
• trajanje: 105 min.

Uvodne sekvence filma ilustriraju vrijeme u kojem se odigrava radnja: razdoblje koje je jedan od suvremenika nazvao razdobljem Američke dileme, kada su se pred novim izazovima SAD našle u procjepu između radikalnog odbacivanja tradicije i držanja starih vrijednosti. U takvom vremenu se mladi Smith (Kyle MacLachlan, poznat kao agent Cooper iz TWIN PEAKSA) odlučuje posvetiti poslu koji je obiteljska tradicija: biti čuvar u zatvoru Attica u saveznoj državi New York. Već prvih dana shvati da je posao, koji je njegov otac (izvrsni H.D. Stanton u jednoj od svojih poslovično sjajnih epizoda) obavljao s rutinom, sada izuzetno teško obavljati jer su zatvorenici, poput ostalih ljudi vani, gladni nove slobode koju im okoštali zatvorski sustav nije u stanju pružiti. Dodatna poteškoća je i islamski fundamentalizam koji se proširio među crnim zatvorenicima. Taj se sustav vrlo brzo raspadne kada pobješnjeli zatvorenici iskoriste nepažnju čuvara i osvoje zatvor zadržavši gomilu talaca. Započinje opsada koja će završiti kao još jedan od "slučajeva" kojima je to burno razdoblje obilovalo...

Ono što valja istaći kod ovog filma jest mudri izbor da se cijeli slučaj iznese sa stajališta čuvara. Time je izbjegnuto da se film pretvori u clintonovski "politically correct" agitprop, kao što se dogodilo s filmom Paula Wendkosa iz 1980. (dosta davno prikazanom na televiziji). Čuvari i zatvorenici su predstavljeni kao dva suprotstavljena tabora, s tim što i među jednima i drugima postoje good guys (MacLachlan, Jackson) i bad guys (Forrest, Williams), ali nam autor nimalo ne ostavlja dileme o tome da li je zatvorenicima mjesto unutar ili van zatvorskih zidina. Čuvar koji je sadistička svinja to jest zato što mu je to posao, a zatvorenik ipak ima izbor.

Film je sadržajno kvalitetan, osim što dojam kvari pomalo patetična završnica (ali za koju je kriva povijest, a ne scenaristi). No, forma filma je problematična: autori se nećkaju između toga da naprave socijalnu dramu ili triler. Kao dokudrama je ipak ispod nivoa prosječnog američkog TV-filma.

Ipak, kao osoba koja je na svoju veliku nesreću imala prilike doživljavati neke stvari kao protagonitsti filma, mogu ga preporučiti kao zanimljiv prikaz jednog burnog vremena.