CLEAR AND PRESENT DANGER
Snimati špijunske filmove nakon pada berlinskog zida čini se uzaludan posao, jer je prilično teško pronaći motiv oko kojeg bi se vrtila radnja. Više ne postoji svemoćni neprijatelj, carstvo zla koje bi opravdavalo svrhu špijunaže i svih onih djelatnosti nužnih za opstanak države, odnosno "slobodnog svijeta". No, čovjek po imenu Tom Clancy mislio je drukčije. Osamdesetih, na valu Reaganovog križarskog pohoda protiv komunizma, izbacio je klasični bestseler na temu hladnog rata - LOV NA CRVENI OKTOBAR, knjigu koja je, po mom mišljenju, ekranizirana nekoliko godina prekasno da bi mogla biti miljokazom za žanr političkog trilera.
No, Clancy se nije dao. Nekome je na pamet palo kako bi Jack Ryan, analitičar CIA-e koji je glavni junak romana, mogao postati konačno onaj pravi američki odgovor na izazov koji skoro tri desetljeća predstavlja britanski agent 007. U situaciji kada nema beskrajno moćnih tipova željnih gospodovanja svijetom, te kada postoji samo jedan jedini policajac, za zafrkante i pustolove poput Bonda više nema mjesta i na scenu moraju stupiti ozbiljni tipovi poput Ryana. Ryan je tu sušta suprotnost Bondu: nesklon porocima, vjeran obitelji, časti, zastavi - prava slika i prilika junaka reaganovske ere.
Prvi film koji je lansirao takvog Ryana u obličju konzervativne ikone 80-tih - Harrisona Forda bile su PATRIOTSKE IGRE. Mnogi su hvalili taj film, ali ga je hrvatska kritika popljuvala zbog činjenice da su glavni negativci Irci, s kojima se Hrvati neopravdano identificiraju, a objekt grožnje britanska kruna, koju mnogi naši nadripolitičari smatraju uzrokom sveg svjetskog zla. Meni se taj film nije dopao zbog toga, čak mi se sviđalo što se ruše stoljetni holivudski stereotipi simpatičnih irskih underdogova, nego zbog dramaturške neuvjerljivosti. No, svejedno, utro je put NEPOSREDNOJ OPASNOSTI, u kojem će isti redateljsko-glumački dvojac okušati na jednu ozbiljniju temu.
Dakle, riječ je o pitanju koje muči današnje američke vlastodršce: u situaciji kada su SAD postale jedina svjetska sila, koliko je mudro pokazivati mišiće u svakoj prilici? U filmu će takva dilema biti postavljena pred Predsjednika čijeg najboljeg prijatelja likvidiraju kolumbijski narkomafijaši kojima je isti prao novac. On će na tu dilemu odgovoriti emotivno i pokrenuti američki ratni stroj, ali će, kao i mnogo puta dosad, nakon gomile krvavih i neugodnih iskustava, ustanoviti da je zagrizao veći komad nego ga može progutati. Za sve to vrijeme Ryan se jedva snalazi radeći kao zamjenik svog šefa, oboljelog admirala Greera, da bi tek pri kraju došao u priliku iskoristiti svoje analitičke sposobnosti i izbavio svoju zemlju kako od opasnih i lukavih protivnika, tako i od makijavelističkih političara spremnih da ugled zemlje i ljudske živote stave na kocku radi sebičnih interesa.
Doista, u dvije godine koje dijele PATRIOTSKE IGRE i NEPOSREDNU OPASNOST dosta se toga desilo tako da optimizam koji je resio prethodni film (Irci kao opasni, ali ipak inferiorni protivnici pred supertehnološkim Zapadom) dolazi u sirovi kontast s mučnom i više nego depresivnom atmosferom potonjeg. Trijumfu zbog pobjede u hladnom ratu više nema mjesta, a ni Bijela kuća očito više nije po ukusu Toma Clancyja (dobrim poznavaocima američke politike je više nego jasno da je predsjednik stvoren po modelu Billa Clintona) tako da je on ovdje nemilosrdno "darači". Usprkos za liberalni svjetonazor nezamislivoj činjenici da se kao moralistički good guy pojavljuje visoki dužnosnik makijavelističke tajne organizacije kao što je CIA, cijeli film doista odiše za bondovske pojmove nepojmljivom uvjerljivošću i realizmom. Dojam možda na kraju kvari isforsirana akcijada koja za cilj ima, valjda, unijeti malo optimizma radi čisto komercijalnih razloga.
NEPOSREDNA OPASNOST je, dakle, jedan ozbiljan politički triler kojemu zbilja ne nedostaje uzbuđenja i atrakcija za široku publiku. Za mene je on jedan od najboljih trilera ove godine. Obavezno pogledati.
(c)1994 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos