BRZINA

SPEED

• uloge:

Akcioni film je dugo vremena, otkako se taj žanr bio razmahao u 70-tim, bio stigmatiziran kao jeftina eksploatacijska zabava. On to možda uistinu jest, ali to ne znači da se u tom žanru ne mogu snimati inteligentno osmišljena i zahtjevna ostvarenja. U posljednje vrijeme je bilo dosta akcionih filmova koji su u našem pamćenju ostali nešto više od puke jednokratne zabave, a imena režisera kao John McTiernan, James Cameron i Renny Harlin su zlatnim imenima upisana u filmofilske antologije 90-tih. Svjesna te činjenice, i možda najviše zaslužna za nju, producentska kuća "20th Century Fox", koja, po mom skromnom mišljenju pravi najbolje filmove A-produkcije još od sedamdesetih, odlučila je zaigrati nasigurno i snimiti najbolji akcioni film godine. Scenarij je napisao Graham Yost, a režija je provjerena nizozemskom montažeru Janu de Bontu, koji je svoj zanat ispekao radeći kod Paula Verhoevena.

Priča filma se temelji na jednostavnoj zamisli: ucjenjivač (glumi ga izvrsni Dennis Hopper) postavlja eksploziv u autobus pun putnika i aktivira mehanizam koji će ga dići u zrak ukoliko brzina padne ispod 80 km/h. Keanu Reeves (s najkraćom kosom otkako ga gledamo po filmovima) glumi policajca antiterorističke jedinice koji će u nemogućim uvjetima pokušati deaktivirati bombu i spasiti putnike.

De Bont je očito ispekao zanat, jer njegovom filmu ne nedostaje ritma tako da gotovo dva sata non-stop akcije prođu nevjerojatno brzo. Akcione sekvence su zbilja sjajno režirane i nimalo ne zaostaju za njegovim uzorima Harlinom i McTiernanom. No, film nije bez mana, a za to je najviše odgovoran scenarist Yost. To se prvenstveno odnosi na određene neuvjerljivosti koje kvare dojam priče - kriminalac među putnicima autobusa, sudbina Reevesovog partnera i završni obračun u koji je bez potrebe uvaljena Reevesova partnerica Sandra Bullock. Osim toga, u nastojanju da se napravi što čišća priča, mi skoro ništa ne saznajemo o glavnom protagonistu Reevesu, tako da njegova romansa sa Sandrom Bullock izgleda izvještačeno i vodi do doista nepotrebno melodramatičnog svršetka.

No, usprkos svemu ovom, priznajem da je moje razočarenje većim dijelom motivirano činjenicom kako je "Brzinu" dočekala barnumovska reklama uspjeha kod publike i kritike. Da toga nije bilo, vjerojatno bih bio oduševljen, ali onima koji malo očekuju od ovog filma najtoplije bih ga preporučio.