TAMNA POLOVICA

THE DARK HALF

• uloge:

U cjelokupnoj povijesti pisane riječi sumnjam da je ikada postojao ijedan autor koji se može pohvaliti da se o njegovom radu toliko priča, a da nitko njegove radove nije čitao, kao što je to slučaj sa Stephenom Kingom. Ja, na osnovu nekoliko kraćih djela iz "Alefa", zaključujem kako je riječ o zbilja sjajnom pripovjedaču, ali, na žalost, njegovo ime češće asociram s gomilom filmova i TV-serija napravljenih na osnovu njegovih djela. Stoga me pomisao na "još jednu Kingovu ekranizaciju" nimalo nije oraspoložila, čak i ako bi to, u ovom slučaju, bio moj prvi susret s kult-režiserom horora George A. Romerom.

Na početku ovog filma susrećemo Thaddeusa Beaumonta (Timothy Hutton), profesora književnosti sa sjajnim literarnim talentom, čije knjige nitko ne čita. S druge strane, knjige George Starka, osobe iz polusvijeta, koja s užitkom opisuje nasilne aspekte života, pune police. Kada se otkrije kako je Stark, u stvari, profesorov pseudonim, cijeli slučaj izgleda završen. Ali, događaji nakon toga će polagano Beaumonta uvjeriti u to da Stark više nije fiktivna ličnost nego prilično opaki tip od krvi i mesa kojem se nimalo ne sviđa to što ga je njegov tvorac likvidirao...

Zaplet je, kao i u slučaju "Misery", inspiriran detaljima iz piščeve biografije. Kao što je poznato, King je početkom osamdesetih napisao knjige koje su, po njegovom mišljenju, bile toliko različite od njegovog opusa da ih je objavio pod pseudonimom "Richard Bachman". Neka od iskustava (nimalo ugodnih) koja je prošao kada je istina izašla na vidjelo očito su velikog pisca nagnala da se zapita što bi bilo kada bi jedan pisac doista imao dva života. To je dalo materijal za jedan doista solidan horor.

Što se samog režisera tiče, George A. Romero, poznat kao autor kultne "Noći živih mrtvaca" iz 1968., nije se dao smesti pod teretom velike odgovornosti Kingovog ekranizatora. Ekranizirajući tog pisca, pokleknuli su i daleko poznatiji autori, kao npr. Carpenter ("Christine") i Howard ("Misery"). Tempo radnje je nešto sporiji nego u prosječnom hororu, ali zato ne nedostaje nekih tipičnih granginjolskih šok-efekata (to se, možda zbog dužine filma, i ne ističe previše). Casting je relativno dobro urađen (osim možda u slučaju piščeve supruge koju tumači Amy Madigan), a i glazba je pogođena. Na kraju nam Romero servira poslasticu u obliku jedne od najoriginalnijih horor-završnica ikada viđenih na filmu.

Dakako, ne želim reći da je "Tamna polovica" remek-djelo. Objašnjenje svih događaja, po mom sudu, dolazi malo presporo. No, ipak, Romerov film spada u bolje ekranizacije Kinga, kojima ne nalazim previše zamjerki.