POŽUDA

DAMAGE

• uloge:

Svatko malo se čuje o nekom novom filmu koji ruši granice filmske erotike i koji je zbog cenzure morao imati izrezane dijelove. Nakon "Basic Instincta" takvu slavu je doživio "Damage", film francuskog režisera Louisa Mallea, koji su naši distributeri bez ikakvog razloga preveli kao "Požuda".

Glavni junak filma je ministar u britanskoj vladi (glumi ga izvrsni Jeremy Irons, po meni najbolji glumac sa Otoka) kojega čeka sjajna budućnost, ima predivnu suprugu (Miranda Richardson) i dvoje djece. Jedina mrlja na njegovom svijetlom liku jest činjenica da on... ovaj, jel'da... djevojku svog sina, koju tumači Juliette Binoche. Njegova nesposobnost da se suoči sa svim posljedicama toga što radi će na kraju dovesti do tragedije...

Gledajući "Damage" (pravi naslov filma bi trebao glasiti "Gubitak") treba nam vremena da se priviknemo na hladni, evropski stil Malleove režije. Tom stilu savršeno odgovara i siva, bezlična scenografija, tako da tko god očekivao erotsku melodramu, ostaje razočaran na samom početku. Glumci su, rekao sam to, sjajni, ali imam dojam kao da gledam BBC-jevu seriju: sve je savršeno, ali ništa spektakularno. No, to je više stvar Malleovog stila nego scenarija, koji je neki drugi režiser mogao pretvoriti u svinjariju nalik na "Divlju orhideju". Od famozne erotike u filmu nema bog zna što, jer je prikazivanje Ironsovih seksualnih pustolovina tako hladno i bezlično prikazano da nam na trenutke izgledaju i neugodno.

No, sama priča, kao što sam rekao, je dobro postavljena i pokazuje jednu realističnu situaciju i s likovima se možemo lako identificirati. Možemo, doduše, raspravljati o tome, koliko ima smisla prodavati Juliette Binoche kao fatalnu ženu, no, s druge strane, ostarjeli Jeremy Irons i nije tip nekog strašnog zavodnika kojeg bi ćopale superkomadi. No, stvar ukusa.

Ukratko, "Damage" je film kojeg ne bih preporučio ljudima za zabavu, nego za čisti filmofilski užitak.