WILD PALMS
Oliver Stone je režiser čije filmove ne volim. Stoga sam bio prilično skeptičan kada sam čuo da je pod njegovim producentskim patronatom snimljena SF-serija "Divlje palme", koja govori o totalitarnom društvu u Kaliforniji bliske budućnosti. Pogotovo su me od te serije odbijale i loše kritike koje je serija dobila u Americi.
No, sve se mora isprobati u životu, pa i Stoneovo tretiranje SF-a. Tako sam pogledao 1. dio filma koji bi trebao biti pilot za TV-seriju. Na početku vidimo Jamesa Belushija kao losangeleskog odvjetnika Harryja Wyckoffa kojeg muče noćne more. Njegova supruga (koju glumi Dana Delaney, poznatija kao McMurphy iz "Kineske plaže") je vlasnica butika, a sin je dječja zvijezda popularne TV-serije. Ubrzo ga nađe njegova bivša ljubav (Kim Cattral) i od njega zatraži da pronađe njeno nestalo dijete. Wyckoffa trag odvodi do senatora Tonyja Kreutzera (iritantni Robert Loggia), koji je istovremeno vođa vjerske sekte i vlasnik TV-stanice koja pomoću virtual realityja namjerava učiniti revolucionarne promjene u ljudskom životu...
Već nakon prvih pola sata svakome postane jasno zašto je serija propala kod široke publike. Scenarist Bruce Wagner ima problema da priču postavi na noge, ritam je užasno spor, a gomila likova je skroz beskorisna, jer Wagner, nastojeći napraviti kakvu-takvu napetost, ništa ne govori o njima. Bezlični likovi, dosadna radnja, dubokoumni razgovori koji prosječnom čovjeku ništa ne znače - garancija su 90 minuta izgubljenog života za svakog gledaoca. Jedini kuriozitet u filmu bi moglo biti pojavljivanje Olivera Stonea i Williama Gibsona (tvorac "Neuromancera") koji glume sami sebe.
(c)1994 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos