THE HITMAN

• uloge:

Odavno nisam bio gledao neki film Chuck Norrisa, tipa koji je sredinom osamdesetih figurirao kao paradigma akcionog filma. Posljednji (na žalost ili na sreću, ovisno od konteksta) njegov film dostupan publici je "The Hitman" Aarona Norrisa iz 1991. kojeg je distribuirao agilni "Europa video".

Na početku vidimo Chucka Norrisa i Michaela Parksa (izvrsnog karakternog glumca specijaliziranog za negativce koji je mnogima ostao u sjećanju iz serije "Twin Peaks") kao dva policajca u luci Seattlea, grada koji danas često služi kao mjesto filmske radnje. No Norrisa na zadatku upuca - a tko bi drugi - nego njegov partner Parks. Srećom, Norris preživljava i, postavši službeno mrtav, dobija novi identitet. U slijedećoj sekvenci Norrisa vidimo kao brutalnog i hladnokrvnog mafijaškog egzekutora upetljanog u izuzetno krvavi sukob talijanske, francuske (?) i iranske (??) mafije oko teritorija. Norris će se, na kraju, ipak sudariti sa prošlošću u liku svog partnera...

Chuck Norris nakon ovog filma definitivno otpada kao bilo kakav kapacitet filmske industrije u devedesetim. Izgleda da je smisao njegove egzistencije bio tek u tome da utre put drugim razbijačima koji su duhovitiji (Schwarzenegger), inventivniji (Stallone), impozantnijeg izraza lica (Van Damme), impozantnije figure (Lundgren) ili u onome što govore znaju izreći koju pametnu (Seagal). U usporedbi sa svima njima Norris je gubitnik, a takvi su i njegovi filmovi - osuđeni na B-produkciju i sumnjive uspjehe na azijskom tržištu.

Jedan od indikatora Norrisovog pada jest i njegovo sve češće uzimanje brata Aarona za režisera, koje je potpuno u skladu s izborom glumaca i scenarijem, koji su sve nego pohvalni. Ton filma je mračan i depresivan, poput kamere, glazba iritira, a i gluma, pogotovo ona Chucka Norrisa (uz izuzetak Parksa) je na nivou srednješkolskog igrokaza. Scenarij se ističe nedostatkom suvisle priče i uglavnom se svodi na nizanje prizora nasilja, kojeg ima i u za B-film neuobičajenim količinama. No, da sve ne bi bilo tako mračno, Norris uvodi lik crnog dječaka iz susjedstva kojemu će Chuck postati tutor. Da takav odnos ne bi bio dvosmislen, uvodi se i, inače potpuno bespotrebni, lik mafijaške odvjetnice koju će Chuck seksualno konzumirati da bi ista potom bila brutalno (a kako drukčije?) likvidirana. Nasilje u filmu je u takvim količinama i Norris je tako neumoljiv u svojem ubilačkom pohodu, da nam bespomoćni gangsteri, koji su svi redom, za razliku od Norrisa, prikazani kao duboko osjećajna bića, postaju nevine žrtve. Tako "Hitman" umjesto katarze uobičajene za takvu vrst filmova daje gorak okus u ustima.