12:01

• uloge:

Nedavno smo u kinima imali prilike pogledati "Beskrajni dan" ("Groundhog Day"), razvikanu komediju Harolda Ramisa sa Bill Murrayem i Andie MacDowell u glavnim ulogama. Slučajnost ili ne, ali prikazivanje tog filma se neobično podudarilo s hrvatskim izdanjem video-kazete s TV-filmom "12:01" Jacka Sholdera koji se bavi identičnom temom kao i "Beskrajni dan".

Priznajem da "Beskrajni dan" nisam gledao, tako da bi sve usporedbe s "12:01" bile neprimjerene, ali moje navijačke sklonosti prema "underdogovima" su već stvorile tezu prema kojoj je "12:01" superioran "Beskrajnom danu". No, da za one koji nisu gledali "Beskrajni dan" ni "12:01" objasnim o čemu je riječ.

Jonathan Silverman glumi frustriranog kadrovskog službenika u jednom lnstitutu za nuklearnu fiziku. On upoznaje Helen Slater, znanstvenicu, ali svi njegovi pokušaji udvaranja su uzaludni i, kao što će vidjeti, unaprijed osuđeni. Znanstvenica istog dana pada kao žrtva atentata, a ojađeni Silverman će slijedećeg jutra vidjeti da nešto nije u redu. Naime, kao posljedica pokusa sa akceleratorom u institutu došlo je do vremenske petlje: u minut poslije ponoći se vrijeme vraća 24 sata unatrag, ali je Silverman jedini toga svjestan. U početku se ne snalazi u situaciji u kojoj svaki dan mora slušati iste riječi, iste glupe viceve, ali na kraju shvati da jedini on mora razbiti vremensku petlju i iskoristiti tu sjajnu priliku da osvoji djevojku svog srca...

Scenaristi ovog TV-filma, napravljenog po priči američkog novovalnog SF-pisca, su za razliku od Ramisa morali smisliti koliko-toliko probabljivo pseudoznanstveno objašnjenje cijelog fenomena i u tome je, možda, jedini nedostatak Sholderovog djela. Sholder, inače, nije stran SF-žanru, jer je njegov film "Hidden" alias "Tko ubija nedužne građane?" 1986. godine dobio nagradu na festivalu SF-filma u Avoriazu. No, s vremenom je njegova zvijezda zgasnula, pogotovo kada su 1989. kritičari sahranili njegov akcioni film "Renegades" sa L.D. Phillipsom i Kiefer Sutherlandom (vjerojatno zbog toga što njihovu ljubimicu Jamie Gertz ubiju na polovici na filma), tako da se o njemu do ovog neugledne TV-produkcije nije ništa čulo.

Što se glumaca tiče, oni su također neopravdano bili bačeni u drugu ligu. Jonathan Silverman je, možda, trenutno na holivudskim starometrima najbolje stojeći od svih njih, ali osim glumljenja u stereotipnim židovskim komedijicama za njega se nije čulo. Meni vrlo draga Helen Slater, inače sestra danas popularnog Christiana, također je tavorila po njujorškim produkcijama. Najveći tragičar u cjelokupnom castu bio je Martin Landau, zvijezda SF serije "Svemir 1999", koji je straćio karijeru po raznoraznim engleskim i "špageti" produkcijama da bi se tek sada, u kasnim godinama, skrasio kao vrsni epizodist.

No, ako zanemarimo sve predrasude prema ekipi luzera, ostaje činjenica kako je "12:01" kratak, zabavan i izuzetno duhovit film koji izvlači sve što jedna komedija situacije može izvući iz svoje temeljne postavke. Glavni junaci su realni ljudi i nema nikakvog preglumljivanja i nedotupavih štoseva tako karakterističnih za modernu holivudsku produkciju. Stoga, s obzirom na to, kao i na evidentnu kreativnu krizu suvremenog Hollywooda, nakon gledanja ovog filma bih mogao staviti ruku u vatru da je Ramis svojim filmom napravio najobičniji plagijat.