BESMRTNO ORUZJE

(fali naslov i glumci)

• uloge:

"Besmrtno oružje" je još jedan od prevodilačkih bisera kojim mali domaći distributeri (u ovom slučaju agilni i dosta agresivni UCD) iz samo njima poznatih razloga krste popularne strane filmove, otežavajući život ne tako dobro informiranim ljubiteljima sedme umjetnosti. U ovom slučaju žrtva takve prakse bio je film "National Lampoon's Loaded Weapon 1" Gene Quintana, prije skoro godinu dana izbačen u SAD kao superhit-komedija. "Invetivnost" naših prevoditelja se, doduše, mogla shvatiti, jer riječ je bila o pokušaju da se neinformiranima iznese činjenica kako je riječ o parodiji popularnog akcionog serijala "Smrtonosno oružje" s Mel Gibsonom i Danny Gloverom, ali cilj ipak nije postignut: "Loaded Weapon" se moglo prevesti i kao "Napunjeno oružje", ali kao i "Pijano oružje", što je u ovom drugom slučaju bliže istini.

Režiser filma je Gene Quintano, koji je kao scenarist sudjelovao u kreiranju trećeg i četvrtog nastavka "Policijske akademije", serijala komedija koje su svojim vulgarnim humorom obilježile 80-te. No, taj isti serijal je imao ozbiljnog rivala u darovitom trojcu Abrahams-Zucker-Abrahams (odgovorni za "Ima li pilota u avionu?" i "Goli pištolj") i s vremenom je gubio na kvalitetu.

U čemu je problem sa suvremenom američkom komedijom? U tome što postoje tri glavna tipa komedije: komedija situacije, komedija karaktera i parodija. Za ono prvo treba vam odličan scenarist, jer nije laka stvar odnos normalnih ljudi prema nekoj stvari učiniti smiješnim. Za ono drugo potreban je izvrsni glumac. Zato su parodije u Hollywoodu, koji bez svake sumnje prolazi kroz kreativnu krizu, danas najrašireniji oblik komedije jer ne zahtijevaju nimalo kreativnog napora - situacije i karakteri se jednostavno kradu iz drugih filmova.

Stoga i ne čudi što je "Besmrtno oružje" izuzetno neuspio film. Njegovi autori su jednostavno, po receptu Abrahams-Zucker-Abrahamsa, pogledali najunosnije policijske filmove i trilere u posljednjih nekoliko godina, iz njih povadili najistaknutije sekvence i smiksali ih u bezoblični parodijski koktel vulgarnog humora nedostojan bilo kakvog sjećanja. Za razliku od "Golog pištolja", koji, usprkos tome što se po formi nimalo ne razlikuje od "Besmrtnog oružja", ipak daje dojam da su autori imali nekakve ambicije društvene kritike (ekologija, feminizam i sl.), Quintanov film je najobičnije ismijavanje filmske umjetnosti i, usprkos površinskoj benevolentnosti, pljuska svim filmofilima.

Čak i na čisto formalnoj strani, "Besmrtno oružje" predstavlja neuspjeh. Gegovi su dosadni, razvučeni, puni nepotrebnih ponavljanja (oni najbolji su strpani u foršpan), a redateljski postupak takav da se dobije dojam kako je netko potrošio 30 milijuna dolara na emisiju tipa "Jel' me netko tražio". Utoliko je šteta što je skupljen dosta impresivan casting (Whoopi Goldberg, Tim Curry, William Shattner, Bruce Willis, Robin Givens, F. Murray Abracham) koji bi, u stvari trebao zasjeniti dva glavna protagonista - Emilia Esteveza i Samuela L. Jacksona - koji s manje uspjeha "skidaju" likove Riggsa i Murtaugha iz originalnog serijala. Možda je najveća atrakcija u castingu Kathy Ireland, negdašnji pin-up "Sports Illustrateda", ali njen pokušaj izigravanja Sharon Stone ipak je bio neuspio.

Ukratko, "Besmrtno oružje" je film kojeg možete jednom pogledati, eventualno se nasmijati, i zaboraviti.