Vec prilikom krstenja mali Yan je dozivio incident koji mu je odredio buducu sudbinu - upad dobermana u crkvu rezultirao je time da mu je golemi "magnum" postao rodjendanski poklon. Cetvrt stoljeca kasnije Yan alias "Doberman" (Cassell) je vodja skupine sasavih i ekscentricnih kriminalaca specijaliziranih za oruzane pljacke. Njihov najnoviji pothvat - pljacka pariske banke - zavrsio je uspjehom, ali je pri tome stradalo nekoliko policajaca. Zbog toga vlasti nevoljko pristaju u lov na neuhvatljive kriminalce ukljuciti inspektora Christinija (Karyo), beskrupuloznog sadista koji se u svom poslu nasiljem koristi cak vise nego sami kriminalci. Zbog toga uspijeva pronaci slabu tocku u Dobermanovoj druzini - transvestita Soniu (Metzger) - i od njega doznati lokaciju nocnog kluba gdje Doberman & Co. slave svoju novu radnu pobjedu. Kada dodje vrijeme da do zuba naoruzani specijalci upadnu u klub, Christiniju je hapsenje posljednja stvar na pameti - umjesto toga je poceo razmisljati o Dobermanovoj djevojci - gluhonijemoj Ciganki Nat (Bellucci).
Domaceg distributera "Discovery" jos jednom valja pohvaliti zbog toga sto se, za razliku od mnogih drugih, ne ustrucava domacem trzistu pribliziti ne-holivudske naslove. DOBERMAN je jedan od zanimljivijih francuskih naslova, iako je reziser Jan Kounen relativno nepoznat cak i u filmofilskim krugovima. Ono sto ovaj film istice od ostalih nije toliko u temi ili zanru - danas popularnim crnim kriminalistickim komedijama - koliko u izvedbi. Naime, "larpurlasticko nasilje" - izraz kojim je akademik Pusic svojevremeno opisao unutarnju politiku Otomanskog Imperija u posljednjim stoljecima njegovog postojanja - mozda svoju najbolju ilustraciju dozivljava upravo u DOBERMANU. Kounen kao da kolicinom i eksplicitnoscu nasilja nastoji nadmasiti Johna Wooa iz njegovih najboljih hongkonskih dana, a sociopatski i u vecini slucajeva antipaticni likovi kao da nastoje od Tarantinovih kriminalaca napraviti moralne vertikale. Pri tome se Kounen ocigledno zabavlja, a cilj mu je isti efekt postici kod gledatelja, te mu furiozni emtivijevski stil rezije sluzi kako bi postigao spasonosni odmak od cesto prilicno neugodnih zbivanja na ekranu. Furiozni tempo, s druge strane, isto tako sluzi kako bi gledatelji zaboravili na kartonsku karakterizaciju i cinjenicu da osim izvrsnog Karya malo koji glumac dobro obavlja posao, pa cak ni bracni par Cassell-Bellucci. Osim nasilja, u filmu ima seksa, golotinje i vrsenja nuzde, ali najefektnija i najzabavnija je ipak scena ispitivanja "Sonie" u roditeljskom domu - u njoj Karyo i Kounen u pet minuta uspijevaju u onome sto se Chabrol trudio ciniti cijelu svoju karijeru - rasturiti malogradjansku obitelj. Iako ce, dakako, biti dosta gledatelja kojima je ovaj materijal previse zestok, oni skloniji alternativnim i eksplicitnijim oblicima filmskog izrazaja ce ipak u DOBERMANU doci na svoje. Ono sto budu pogledali biti ce prilicno neispeglani i neproduhovljeni, ali svejedno prilicno zabavan filmic kojemu ce danasnje kontroverze vjerojatno donijeti kult-status u buducnosti.
(c)2001 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos