MAGNOLIA
Za americkog rezisera Paula Thomasa Andersona bi se moglo reci kako je ovodobna inkarnacija velikog Orsona Wellesa. Mnogi kriticari su ga, slicno kao i Wellesa, drzali za filmskog vunderkinda jer je snimio dva velika filma i bio nominiran za "Oscara" - sve to prije svoje tridesete godine. No, postoji jos jedna stvar po kojoj je Anderson slican Wellesu - kao i njegovog velikog uzora, losandjeleska Akademija ga je dva puta odbacila radi komercijalnijih i srednjestrujaskih naslova, slicno kao sto je Wellesov GRADJANIN KANE ostao bez "Oscara" radi danas nikome narocito vazne Fordove melodrame KAKO JE BILA ZELENA MOJA DOLINA. Nepravda nanesena Andersonu u Hollywoodu je, s druge strane, nista u usporedbi s onim sto su mu priredili domaci distributeri. Prvo je UCD 1997. godine torpedirao njegov BOOGIE NIGHTS tako sto ga je prekrstio u hrvatskoj ziheraskoj publici odiozan naslov KRALJ PORNICA, a potom je Discovery totalno zabrljao kino-distribuciju, ucinivsi da MAGNOLIJA, na primjer, u Splitu bude prikazana tocno sedam puta i potom netragom nestane iz kina. Stoga itekako valja pozdraviti domaceg distributera VTI koji ce DVD-distribucijom koliko-toliko nadoknaditi neopravdani izostanak ovog filma pred domacom publikom.
Radnja filma je smjestena u dolinu San Fernando, gdje cemo pratiti jedan dan u zivotu nekoliko likova koje, a da to oni ne znaju, povezuje televizijski kviz "Sto djeca znaju?" u kojem se djeca natjecu protiv odraslih. Earl Partridge (Robards), nekoc svemocni producent doticnog kviza, obolio je od raka i nalazi se na samrtnoj postelji, dok se za njega brine vjerni bolnicar Phil Parma (Hoffman). Earlova daleko mladja supruga Linda (Moore) se za njega bila udala zbog novca i nije mu nikada bila vjerna, da bi tek sada shvatila kako ga voli i, suocena s griznjom savjesti, utjehu pokusava pronaci u drogi. Phil, pak, nastojeci uslisiti posljednju zelju umiruceg starca, nastoji pronaci Earlovog sina Franka T. J. Mackaya (Cruise), koji se odrekao oca i postao mizoginisticki guru zahvaljujuci tecajevima samopomoci za samce. U medjuvremenu se i voditelj kviza Jimmy Gator (Hall) mora suocavati s problemima u studiju i izvan njega - ocajnicki pokusava stupiti u kontakt s odbjeglom kcerkom Claudijom (Walters), koja je postala ovisnica o kokainu. Stjecajem okolnosti, radi preglasne glazbe ce je posjetiti dobrodusni policajac Jim Kuring (Reilly) koji se odmah zaljubi u nju. U medjuvremenu, vunderkind Stanley Spector (Blackman) se tokom snimanja kviza suocava s cinjenicom da je svom pohlepnom ocu postao iskljucivo izvor prihoda, a Donnie Smith (Macy) koji je prije vise desetljeca bio napravio rekordne pobjede na kvizu, upravo je ostao bez posla i pretvara se u emocionalnu rusevinu.
Vjerojatno nema kriticara koji nije propustio priliku spomenuti kako je MAGNOLIJA u mnogo cemu slicna Altmanovim KRATKIM REZOVIMA. Slicnosti izmedju dva filma postoje, ali se svode na to da se radnja sastoji od niza naizgled potpuno nepovezanih prica. Tko god pokusava usporediti dva filma, uocit ce da su vinjete, temeljena na originalnom scenariju, daleko cvrsce povezane te da se na kraju nazire i glavni motiv filma, diskretno naznacen u bizarnom uvodu koji se sastoji od tri vinjete temeljene na urbanim legendama - potpuna krhkost ljudskih bica u usporedbi sa prirodnim silama i slucajnoscu koja upravljaju njihovim zivotima. Anderson se od Altmana razlikuje i po prepoznatljivom, maniristickom stilu kojim obiluju sada vec legendarni "scorsesevijski" kadrovi koji bez ijednog reza prate desetke likova kako hodaju kroz hektare prostora. Film pored toga ima izvrsnu vizualnu teksturu zahvaljujuci fotografiji Roberta Elswita, a i zvucna kulisa, kojom dominiraju pjesme Aimee Mann, je takodjer doista dojmljiva, a gotovo nema kadra u kojem likove ne prati soundtrack. No, ono sto ce svakako publici najvise zapasti za oci su glumci. Anderson je stvorio reputaciju rezisera koji od zvijezda vise voli dati priliku karakternim glumcima i epizodistima te je ovdje ponovno okupio ekipu iz svojih prethodnih filmova. Gotovo svaki od njih je tu uslugu vratio izvrsnom izvedbom, pri cemu se moraju istaci John C. Reilly, Melora Walters, Kevin Baker Hall i Julianne Moore. Jedina prava zvijezda je Tom Cruise, koji se, ocigledno zabavljao time da jednom za promjenu glumi lik koji i nije bas neki pozitivac (i cija izvedba je dobila zasluzenu "oskarovsku" nominaciju). No, mozda najdirljivija uloga od svih jest ona koju je odigrao Jason Robards, pogotovo kada se uzme u obzir to da je veliki glumac nedugo nakon snimanja dozivio sudbinu vlastitog lika.
MAGNOLIA je veliki film, ali se njegova velicina ogleda i po velicini kontroverzi kao i ne bas zanemarivom broju kriticara koji mu nisu bili spremni udijeliti onako visoke ocjene kao KRALJU PORNICA. Glavni razlog zbog kojeg su kontroverze nastala jest finale, koji je jos bizarniji od uvoda i koji je nekim kriticarima izgledao kao ne bas uspjeli pokusaj da se deus ex machina tehnikom sokira publika, odnosno Andersonovo nastojanje da nekako zavrsi price kojima mozda nije bio u stanju dati uvjerljiv ili dovoljno efektan epilog. Sto se autora ovih redaka tice, on nije bio previse razocaran s finalom, ali ipak ima dojam da je Anderson napravio mnogo nesavrseniji film od svog hvaljenog prethodnika. Razlog je prije svega u nekim ne bas najsretnijim scenaristickim i rezijskim rjesenjima, pri cemu je najgori dojam ostavio inace efektni glazbeni broj Aimee Mann kojeg negdje na sredini filma pjevaju likovi iz filma. No, usprkos tim nesavrsenostima i nizu otvorenih pitanja, MAGNOLIJA je film koji tesko da nece uspjeti tokom tri sata trajanja i najcinicnijeg gledatelja dirnuti u srce i ostaviti snazan dojam. Mozda bi za najadekvatniju ocjenu ovaj film trebalo pogledati nekoliko puta, ali se sada moze reci kako je DVD s MAGNOLIJOM na policama nasih videoteka bez svake sumnje jedan od najvaznijih dogadjaja ovog, inace sumornog, filmskog ljeta.
(Posebna napomena: Originalno DVD-pakovanje filma je sadrzavalo dva diska. Na disku br.1 se nalazi "cista" kopija filma, dok se na disku br. 2 nalazi sijaset dodatnih sadrzaja - intervjui s glumcima i reziserom, reportaze sa snimanja, izbacene scene, fiktivne reklame s likovima iz filma, te kao kruna svega 70-minutni dokumentarac koji u obliku dnevnika kronoloski prati cjelokupni tok snimanja. Na zalost, u nasim videotekama se moze vidjeti samo disk br.1-)
(c)2001 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos