BRIDGET JONES'S DIARY
Hrvatska kino-distribucija je posljednjih nekoliko godina bila u prilicno zalosnom stanju, a jedan od simptoma je bio i ocajan ljetni program, koji se po svojoj bijedi moze usporediti cak i sa strahotom zvanom ljetna shema HRT-a. No, izgleda da se stvari ipak malo pomalo mijenjaju najbolje, barem ako je sudeci prema jednom od najugodnijih iznenadjenja ovog filmskog ljeta. Rijec je o filmu DNEVNIK BRIDGET JONES, britansko-americkoj romanticnoj komediji temeljenoj na popularnom romanu Helen Fielding. Doticni je film, iako distribuiran u ljetnom razdoblju, postao veliki hit u Hrvatskoj. To se prije svega ima zahvaliti neobicno dobro koncipiranoj reklamnoj kampanji koja je imala tocno ciljanu skupinu potencijalnih potrosaca - zene. Naime, mnogi komentatori su doticni roman o zivotnim nedacama proglasili jednim od najvaznijih kulturnih dogadjaja naseg vremena, jer se, navodno, u sudbini glavne heroine moze prepoznati gotovo svaka danasnja moderna zena. To je bilo razlogom sto su pripadnice ljepseg spola pohrlile u kina i tako osigurali da DNEVNIK BRIDGET JONES bude jedno od najugodnijih kino-iznenadjenja ove godine.
Junakinja ovog filma je Bridget Jones (Zellwegger), 32-godisnja tajnica u londonskoj izdavackoj kuci koju njena rodbina, prijatelji i znanci stalno podsjecaju na to da bioloski rat cini svoje te da bi brze-bolje trebala pronaci muskarca svog zivota i skrasiti. Sama Bridget, dakako, sasvim ozbiljno shvaca te savjete, uplasena da ce zavrsiti kao usidjelica. Jedini je problem u tome sto su njene opcije prilicno ogranicene s obzirom da previse pije, pusi i ima barem desetak kilograma previse. Stoga ona za Novu godinu donosi odluku da ce svoj zivot dovesti u red. No, to je daleko lakse reci nego uciniti, s obzirom da je svuda cekaju iskusenja. Jedno od njih je i njen zgodni sef Daniel Cleaver (Grant), s kojim zapocinje flert, a poslije i romansu. U medjuvremenu, Bridget stalno nalijece na Marka Darcyja (Firth), skromnog i samozatajnog odvjetnika koji ne samo sto predstavlja sustu suprotnost Cleaveru, nego i s kojim se sukobio u mladosti.
Svi oni koji DNEVNIK BRIDGET JONES drze manifestom naseg doba bi se trebali sjetiti da je njegova autorica Helen Fielding likove i situacije modelirala prema ljubavnom romanu PONOS I PREDRASUDA Jane Austen, napisanom prije gotovo dva stoljeca. Isto tako ni sam film nije nista vise od najobicnije romanticne komedije, a o tome svjedoci i scenaristicki tim u kojem je sudjelovao Richard Curtis, autor uspjesnih ali ne i nezaboravnih komedijica kao sto su CETIRI VJENCANJA I SPROVOD te JA U LJUBAV VJERUJEM. Rijec je, dakako, o prozaicnim ljubavnim zgodama i nezgodama koje su smjestene u milje britanske vise srednje klase, a poneka pseudointelektualna referenca (poput pojave Salmana Rushdieja) ili "politicki korektni" podzaplet (stradanje Kurda) bi snobove trebala uvjeriti da se radi o necemu daleko uzvisenijem. Manje povrsni gledatelji ce, s druge strane, bez problema shvatiti da je rijec o filmu koji se drzi provjerene holivudske formule, ali ce isto tako vidjeti da su Britanci u tome, kao i u mnogo cemu drugom, superiorniji od svojih prekooceanskih rodjaka. Film je nadasve zabavan, duhovit i dovoljno zanimljiv da nas drzi prikovane za ekran sve do predvidljivog zavrsetka. Najvecu zaslugu za to ima Renee Zellwegger, teksaska glumica koja je za potrebe ovog filma ucinila nesto sto je van moci vecine njenih holivudskih kolegica - savladala britanski naglasak i na sebe nabacila desetak kilograma. Uz Zellwegger je jedanko dojmljiv posao obavio i Hugh Grant, kojeg je pravo zadovoljstvo vidjeti u ulozi negativca. Sve u svemu, DNEVNIK BRIDGET JONES je definitivno precijenjen film, ali ce zato oni koji su ga pogledalo tesko imati razloga da budu posebno nezadovoljni.
(c)2001 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos