PUT DO ZRELOSTI

ROAD TRIP

• uloge: Breckin Meyer, Sean William Scott, Amy Smart, Paolo Costanzo, DJ Qualls, Rachel Blanchard, Anthony Rapp, Fred Ward, Tom Green
• scenografija: Clark Hunter
• kostimografija: Peggy Stamper
• fotografija: Mark Irwin
• montaza: Sheldon Kahn & Peter Teschner
• glazba: Mike Simpson
• scenarij: Todd Phillips & Scot Armstrong
• rezija: Todd Phillips
• proizvodnja: Dreamworks SKG, SAD, 2000.
• distribucija: Blitz
• trajanje: 94 `

Josh Parker (Meyer) i Tiffany Henderson (Blanchard) su bili momak i cura jos od najranijeg djetinjstva, ali ih je nedavno razdvojila cinjenica da Josh studira na sveucilistu Ithaca u New Yorku, a Tiffany na sveucilistu Austin u Texasu. Dugotrajnu razdvojenost njih dvoje nastoje prevladati tako sto svaki dan jedno drugom salju pisma, telefonske pozive, E-mailove i video- vrpce. No, jednog dana se dogodi da Josh podlegne carima lijepe kolegice Beth (Smart), sto i ne bi bilo tako strasno da dogadjaj nije snimljen na video-vrpcu. Kada shvati da je vrpca greskom poslana Tiffany u Austin, Josh postane uspanicen, ali vrlo brzo nalazi ocajnicko rjesenje u tome da zajedno sa trojicom prijatelja krene na putovanje u Texas ne bi li posiljku preuzeo prije svoje djevojke.

Ocigledno inspirirani velikim uspjehom AMERICKE PITE koji je nakon dugog vremena uskrsnuo vec zaboravljeni zanr teen komedije, autori ovog filma su nastojali nadmasiti sve standarde u podilazenju najnizim ukusima ciljane publike. Kada se uzme u obzir da je reziser Todd Phillips tome pridodao neka iskustva sa snimanja FRAT HOUSEA, svog nagradjenog (ali i cenzuriranog) dokumentarca o o nacinu zivota na americkim koledzima, ne iznenadjuje sto film obiluje scenama zahodskog humora, ali i golotinje koja je mnogo eskplicitnija u usporedbi s AMERICKOM PITOM (pa se i glavna glumica Amy Smart pojavljuje bez odjece). No, s druge strane, usprkos golemoj kolicini stoseva koji obradjuju razlicite tjelesne izlucevine, odnosno razbijanju mnogih tabua "politicke korektnosti", PUT DO ZRELOSTI se doima neobicno pitomim i blagonaklonim prema svojim nesavrsenim junacima, kao i gotovo svakom liku u filmu (ukljucujuci i zene, koje se najcesce svode na meso u ovim filmovima). To bi se jos moglo i oprostiti, jer se film ipak doima kao koherentna cjelina... da kojim slucajem jedna od glavnih faca u njemu nije MTV-jev voditelj i komicar Tom Green. Doticni je jedan od najomrazenijih komicara u danasnjem Hollywoodu, a u to ce se uvjeriti i gledatelji ovog filma, koji ce hvatati daljinski upravljac svaki put kada se njegov lik pojavi na ekranu (sto se prilicno cesto dogadja, s obzirom da doticni glumi naratora). Naime, njegovi stosevi uopce nisu smijesni, a da stvar bude gora, Green ima obicaj da ih ponavlja, sto je posebno vidljivo u scenama s kucnim ljubimcima. Zbog svega toga PUT DO ZRELOSTI je film koji je imao potencijala, ali ih nije iskoristio, pa se ne moze preporuciti osim ako gledatelji doista ne znaju nijedan drugi nacin da utuku sat i pol vremena.