ZIVOT NA CESTI

LUMINOUS MOTION

• uloge: Eric Lloyd, Deborah Kara Unger, Jamey Sheridan, Terry Kinney, James Berland, June Stein, Paz de la Huerta, Bruce MacVittie
• glazba: Lesley Barber
• scenarij: Robert Roth (po romanu Scotta Bradfielda)
• rezija: Bette Gordon
• proizvodnja: Good Machine, SAD, 1998.
• distribucija: Europa
• trajanje: 94`

10-godisnji Philip (Lloyd) na prvi pogled izgleda kao klinac koji bi trebao zavidjeti vecini svojih vrsnjaka - majka (Unger) mu zaradjuje za zivot tako sto kupi tipove u jeftinim barovima, drogira ih i poslije im peljesi novcanike. Da bi izbjegla zakonske konzekvence takvog nacina zarade, prisiljena je svaku noc provoditi u drugom gradu, pa je Phillip, izmedju ostalog, obrazovanje stekao citajuci znanstvene udzbenike na zadnjem sjedistu "Chevroleta Impale". No, taj nacin zivota mu se svidja, jer njegov djecji svjetonazor sve to dozivljava kao veliku pustolovinu. No, sve se mijenja kada im se jednog dana "Impala" pokvari te majka pronalazi privremeni smjestaj kod simpaticnog automehanicara Pedra (Kinney). Vec umorna od dugogodisnjeg putovanja, majka se odluci trajno nastaniti kod Pedra, no Philipu se to nimalo ne svidja. Nakon sto se pocne prisjecati svog oca (Sheridan), Philip odlucuje preduzeti neke drasticne korake kako bi majku vratio na cestu.

Autorica ovog filma Bette Gordon je profesor filmske umjetnosti na sveucilistu Columbia, i njen intelektualni pedigre je vjerojatno razlogom zbog cega je dosta kriticara, barem onih snobovske orijentacije, filmu dalo visoke ocjene. Na prvi pogled ZIVOT NA CESTI izgleda kao nesto izuzetno - bizarni "film ceste" koji jednoj neobicnoj situaciji pristupa iz jos bizarnije perspektive. No, negdje na polovici film ne samo sto film gubi svoju zanrovsku orijentaciju nego i ritam. Osim razvucenosti na zivce pocinje ici i Gordonino inzistiranje na danas popularnoj dramaturskoj tehnici u kojoj gledatelj, slicno kao i glavni junak, nema pojma da li su dogadjaji na ekranu stvarni ili proizvod bolesne maste. Takvo stanje ostaje do kraja samog filma, pa ce vecina gledatelja najvjerojatnije zavrsnu spicu docekati zbunjena, ali i ljuta zbog toga sto im je netko ukrao sat i pol zivota. S druge strane, glumacka postava je savrsena - uz uobicajeno efektnu Ungericu (SUDAR, IGRA), mali Eric Lloyd se dobro snalazi u prilicno nezahvalnoj ulozi, a i relativno nepoznati Terry Kinney je prilicno dojmljiv. No sve je to nedovoljno da bi se ZIVOTU NA CESTI dalo ista vise od prolazne ocjene.