SHALL WE DANSU?
SHALL WE DANCE?
Shohei Sugiyama (Yakusho) je 42-godisnji racunovodja koji bi trebao biti sasvim zadovoljan svojim zivotom, jer je ostvario san svakog prosjecnog Japanca - zenu, dijete i vlastitu kucu. No, u dubini duse Sugiyama je nesretan, jer mu se zivot gotovo u potpunosti sveo na mukotrpno crncenje u uredu. Kada se jedne veceri vraca s posla, slucajno primjeti lijepu i tajanstvenu zenu (Kusakari) koja zuri kroz prozor plesne skole. Sugiyama je zaintrigiran njenom pojavom i nakon odredjenog vremena skupi hrabrost te se prijavi u plesnu skolu, gdje ljepotica po imenu Mai Kishikawa radi kao instruktor. Nakon sto prodje kroz prve lekcije i upozna neobicnu skupinu cudaka koji su se odali ovom novom hobiju, Sugiyama s vremenom shvaca da ga u skolu manje privlaci lijepa instruktorica koliko nova strast prema plesu. Ta ista strast je, s druge strane, prilicno strana vecini Japanaca i Sugiyama svojim kolegama i obitelji taji kako provodi slobodno vrijeme. No njegova supruga iz svega izvlaci pogresne zakljucke i angazira privatnog detektiva, uvjerena kako joj suprug ima ljubavnicu.
UCD treba pohvaliti zbog toga sto je imao hrabrosti da nasoj publici po prvi put nakon dugo vremena servira jedan japanski film (iako se to vjerojatno ne bi dogodilo da "Miramax" nije prije par godina s istim filmom napravio pristojan uspjeh na americkom trzistu). Hrabrost naseg distributera je utoliko veca sto je ZAPLESIMO! komedija ciji zaplet se temelji na za zapadno drustvo nezamislivim kulturnim normama. Naime, u Japanu se, usprkos vise od pola stoljeca izlozenosti "zapadnoj" civilizaciji, dodirivanje osoba suprotnog spola na javnom mjestu drzi nemoralnim, pa se i na ples gleda, u najmanju ruku, s podozrenjem i prezirom, a muskarci i zene koji odlaze na plesni tecaj riskiraju istu takvu sramotu kao zapadnjaci koji posjecuju striptiz-barove. Utoliko se scenarist i reziser Masayuki Suo mora pohvaliti zbog toga sto je s dosta simpatija i prilicno odmjerenim pristupom Japanu i ostatku globusa razotkrio skriveni japanski svijet plesnih tecajeva i natjecanja. U tome je imao veliku pomoc dobre glumacke ekipe, pogotovo Kojia Yakusha, koji je s licem i manirama obicnog, skromnog i samozatajnog Japanca pomogao zapadnoj publici da se snadje u mozaiku neobicnih likova. Humor je takodjer prilicno odmjeren (a neki "stosevi" vjerojatno nece funkcionirati na Zapadu), a s obzirom na uglavnom humanisticki pristup svim likovima, hepiend na kraju izgleda prirodno. Na zalost, Suo nije znao odmjeriti ritam filma, tako da se posljednjih pola sata cini malo razvucenim. No, ZAPLESIMO! kao jedan simpaticni, covjekoljubivi filmic o ljudima koji pronalaze zivotnu strast na najneobicnije nacine ce vjerojatno biti ugodno iskustvo cak i onim gledateljima za koji pod plesom podrazumijevaju alkoholom podmazano bauljanje u ritmu Huljica i Cece.
(c)2001 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos