REQUIEM FOR A DREAM
Ono sto se dogodilo mnogim talentiranim filmasima na hrvatskom trzistu dogodilo se i Darrenu Aronofskom. Iako je njegov prvijenac PI docekan s velikim pohvalama u svijetu, nedostatak budzeta i zvucnih imena u glumackoj postavi bio je razlogom da domaci distributeri pored njega prodju kao pored turskog groblja. Da bi se Aronofsky probio ovamo njegov slijedeci projekt je trebao premostiti te nedostatke, sto je i ucinjeno, a dodatni razlog da dodje na nase trziste je ekstra publicitet koji je filmu priskrbila "oskarovska" nominacija za Ellen Burstyn kao i problemi koje je film imao s americkim cenzorskim odborom (koji su mu, navodno zbog "glorifikacije narkomanije", uvalili NC-17 rejting). Misljenje americkog kriticarskog establihsmenta, ciji su se clanovi bili natjecali koji ce od njih REKVIJEMU ZA SNOVE uvaliti raskosniji panegirik, i nije bilo tako vazno. No u svakom slucaju dolazak ovog filma u nasa kina ipak predstavlja veliki dogadjaj jer je rijec o jednom od najdomljivijih ostvarenja koje smo imali prilike vidjeti u posljednje vrijeme.
Radnja filma se temelji na romanu uglednog americkog knjizevnika Huberta Selbyja Jr., specijaliziranog za prozu u kojoj se na brutalno naturalisticki nacin pokazuje nalicje americkog sna (a o kakvom pristupu je rijec, imali smo prilike prije desetak i nesto godina vidjeti ekranizaciji njegovog djela POSLJEDNJI IZLAZ ZA BROOKLYN). Roman je napisan 1978. godine i dozivio je svojevrsni kult-status, a Selby je zajedno s Aronofskym sudjelovao u pisanju scenarija. Nominalna protagonistica filma je Sara Goldfarb (Burstyn), usamljena i ostarjela zidovska udovica koja zivi u bruklinskom stancicu i koju mladi sin Harry (Leto) posjecuje samo zato da bi imao prilike ukrasti i zaloziti njen televizor i tako financirati svoju ovisnost o heroinu. Sara uvijek otkupljuje svoj televizor jer joj gledanje popularne nagradne emisije predstavlja jedinu radost u zivotu, a najvise od svega sanjari da bude jedna od sudionica. Sarin sumorni zivot se odjednom mijenja kada dobije poruku da je usla u siri izbor za sudionika u jednoj takvoj emisiji. Sara je odusevljena s time, ali su godine ucinile svoje pa vise nije u stanju nositi haljinu koju je nekoc nosila na sinovoj maturi. Sara stoga odlucuje smrsaviti, pri cemu se kao najefikasnija metoda cine pilule. U medjuvremenu se i njenom sinu, barem naizgled, zivot mijenja nabolje - zajedno sa svojim prijateljem, poslovnim partnerom i narkomanom Tyroneom (Wayans) docepao se dovoljne kolicine sredstava da pocne dilati na veliko, a njegovoj djevojci Marion (Connnelly) se nakon toga izglednim cini otvaranje vlastitog butika. No, sve troje ce postati beznadno ovisni o robi koja im je trebala donijeti bogatstvo, a u medjuvremenu ce i Sarino uzimanje pilula za mrsavljenje poceti donositi sve neugodnije sporedne efekte.
Tesko da ce ijedan gledatelj izaci iz kina nakon sto je odgledao REKVIJEM ZA SNOVE, a da nije o njemu stekao snazan dojam. Razlog za to je prije svega u krajnje depresivnom ugodjaju, koji s vremenom postaje sve neugodniji da bi na kraju onim osjetljivijim gledateljima mogle zatrebati i kesice za povracanje. Iako je Hollywood znao praviti filmove koji odgovaraju definiciji "crnjaka", malo koji od njihovih tvoraca je bio tako radikalan kao Aronofsky koji je svoje protagoniste, koji su na pocetku samo marginalno disfunkcionalni, usmjerio na stazu na cijem kraju ih ceka bol, ponizenje, odnosno sve moguce fizicke i dusevne patnje od kojih nema spasa ni izlaza. Lisen bilo kakve naznake "hepienda", REKVIJEM ZA SNOVE bi s tog aspekta predstavljao prilicno osvjezenje u odnosu na ostatak holivudske produkcije koja je u stanju i najdepresivnije teme i najokrutnije zivotne istine staviti u optimisticki celofan. Aronofsky je isto tako beskompromisno pristupio i glumcima, od kojih je zahtijevao velika odricanja ne bi li sto uvjerljivije docarali agoniju likova koje tumace. Tako je Ellen Burstyn bila prisiljena svaki dan na snimanju nositi dvadeset i vise kilograma teske proteze, sto je bio dobar potez, jer nas je nagradila uistinu dojmljivom i "Oscara" vrijednom ulogom. Jared Leto i Marlon Wayans su se, s druge strane, morali odreci slatkisa i seksa da bi sto bolje sebi docarali apstinentsku krizu, a sirota Jeniffer Conelly se morala skidati pred kamerama (a samo se mozemo nadati da je za scenu orgije pred kraj filma koristila dublerke, jer bi onakvi prizori izgledalo malo predrasticno cak i za filmove u kojima nastupa Nikky Anderson). Od svih tih uloga ipak je mozda najzanimljivija ona Marlona Wayansa, crnog komicara koji se ovdje vise nego nametnuo kao ozbiljni dramski talent, i ciji je potencijal u cijelom filmu najmanje iskoristen.
Radikalno "crnilo" i vrlo dobra gluma ipak nisu dovoljne da REKVIJEM ZA SNOVE opravda svoju titulu "remek-djela". Prije svega, Aronofsky je, po svemu sudeci, snimajuci film, zakljucio kako bi konvencionalna tehnika filmske price istrosila materijal za pola sata. Cjelovecernji format je tako postignut nizom "artsy-fartsy" kadrova koji se precesto svode na videospotovsko izivljavanje, a ima i previse kadrova koji se ponavljaju, tako da film negdje na polovici postaje beznadno razvucen i dosadan. No, to i nije takav grijeh filma koliko to sto je Aronofsky nihilisticki naturalizam Selbyjevog originala zrtvovao jeftinoj politickoj propagandi. Rijec je prije svega o tezi da je ovisnost o narkoticima samo jedan od oblika ovisnosti u suvremenom svijetu, od kojih su jednako ili mozda cak i vise destruktivne ovisnosti o televiziji, modi i drugim simbolima modernog potrosackog drustva. Kako film napreduje tako Aronofsky tu tezu prezentira sa sve manje suptilnosti, da bi svoju veliku Poruku objavio tek pred kraj, u scenama u kojima Harry i Tyrone konacne posljedice svoje ovisnosti dozivljavaju na americkom Jugu. Prema Aronofskom, uzrok sveg zla u Americi nije potrosacki mentalitet kao takav, jer on predstavlja temelj americkog drustva, nego reakcionarni rasisticki republikanci iz ruralne Amerike koji, eto, nemaju razumijevanja za probleme narkomana te ih rjesavaju brutalnom represijom i bescutnoscu. Time je Aronofsky prostituirao Selbyjev pristup, koji je svoje disfunkcionalne protagoniste opisivao s klinickom distancom, i umjesto toga od njih napravio tragicne junake s kojima bi publika trebala suosjecati. Jeftino politikanstvo Aronofskog jos vide bode oci kada se uzme u obzir da je prosle godine problemu narkomanije s mnogo vise slozenosti, iskrenosti i uspjeha pristupio Soderbergh u TRAFFICU. Zbog svega toga REKVIJEM ZA SNOVE je uglavnom neugodno iskustvo za gledatelje koje ce ostaviti veliki dojam ali prije svega razocarati sve one koji su ocekivali film dostojan svoje reputacije.
(c)2001 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos