ME, MYSELF & IRENE
Charlie Baileygates (Carrey) je skromni samozatajni pripadnik drzavne policije Rhode Islanda koji se jos nije oporavio od gubitka voljene supruge koja je bila pobjegla s patuljastim crnim vozacem limuzine i ostavila mu troje sinova koji su svi crne boje koze. Postavsi ruglo svog grada, Charlie je s vremenom razvio drugo ja - opakog, nasilnog i neugodnog tipa po imenu "Hank" - te je prisiljen piti lijekove svakih sest sati ne bi li to svoje stanje drzao pod kontrolom. Jednoga dana mu njegov sef pukovnik Partington (Forster) udjeljuje naizgled rutinski zadatak sprovodjenja mlade i lijepe Irene P. Waters (Zellweger) u New York gdje doticna mora odgovarati za sitne optuzbe. No, ispostavlja se da je Irene radila u jednom golf-klubu ciji su vlasnici umijesani u organizirani kriminal te se plase da bi njihova uposlenica mogla "propjevati" vlastima. Zato je uz pomoc korumpiranih federalnih agenata pokusavaju ubiti, ali je Charlie, tocnije "Hank" uspije spasiti. Njih dvoje (odnosno troje) se pokusavaju sakriti, a tokom te odiseje ce se ispostaviti da su se i Charlie i "Hank" zaljubili u svoju sticenicu. U medjuvremenu je organizirana sveopca potjera za Charliejem i Irene, a u nju se ukljucuju i Charliejevi sada vec odrasli sinovi - Shonte Jr. (Mixon), Lee Harvey (Brownlee) i Jamaal (Anderson).
Americka kritika nije bas najbolje docekala JA, JA I IRENE, a najcesci komentari su bili usmjereni na to da braca Farrelly u svom najnovijem uratku nisu uspjeli dostici visoke standarde svog dosada najuspjesnijeg i najkomercijalnijeg ostvarenja - komedije SVI SU LUDI ZA MARY. Iako se moze reci da Farrelly ni za milimetar nisu odstupili od formule koja je njihov zastitni znak - zahodski humor doveden do ekstrema, pri cemu nijedna tjelesna izlucevina niti seksualna aktivnost nije tabu - kriticare vjerojatno nije toliko nervirao nedostatak originalnosti brace Farrelly, koliko to sto su svjesno krenuli u razbijanje kanona "politicke korektnosti", cime su se producenti cak i hvalili u pojedinim propagandnim materijalima. To je bila kap koja je prelila casu cak i kod najblagonaklonijih srednjostrujaskih kriticara, pa je JA, JA I IRENE pribijen na stup strama, sto je vjerojatno obradovalo razne lobije, ukljucujuci americku organizaciju za prava dusevno bolesnih, kojima se uopce nije svidjela pocetna postavka filma. No, Farrellyje ipak treba shvatiti - sto se zahodskog humora tice, tu su njihovi manje ozloglaseni holivudski kolege vec bili krenuli njihovim stazama (kao u AMERICKOJ PITI), pa su i oni bili prisiljeni nalaziti nove mete. Rezultat njihovih napora je ipak bolji nego sto tvrde americke kritike - film je prepun vrlo dobrih stoseva, a mozda je najbolji onaj u kome najbljutavije scene prati hladni glas naratora primjereniji ozbiljnom materijalu kao sto je "Carstvo divljine". Iako film traje gotovo dva sata, ona vrlo brzo proteknu, zahvaljujuci tome sto Farrellyjevi znaju podesiti ritam filma, a kroz niz stoseva se moze primjetiti cak i neki kostur sasvim ozbiljne price o konformizmu u suvremenom svijetu. Naravno, glavni je adut filma Jim Carrey, koji se jos jednom potvrdjuje kao nenadmasni komicar suvremenog Hollywooda, te koji je ovu dvostruku ulogu doveo do savrsenstva. S izuzetkom trojke Anderson-Brownlee-Mixon koja glumi Charliejeve sinove, nijedan drugi glumac se nije bas previse istakao, a to ukljucuje i Renee Zellweger koja je ocigledno vise bila zabavljena ljubovanjem s Carreyjem iza kamera. No, Farrellyjevi su se ionako prilikom castinga uglavnom zafrkavali, dodijelivsi niz uloga svojim prijateljima iz rodnog Rhode Islanda, a tu se naslo mjesta i za zvijezdu mekih pornica Shannon Whirry a i glumacki debi tenisacice Anne Kournikove. Sve u svemu, gledatelji koji su naviknuti na Farrellyjeve standarde nece biti bitno razocarani te ukoliko ovom filmu pridju bez predrasuda, imat ce razloga za zadovoljstvo nakon odjavne spice.
(c)2001 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos