THE LIMEY
OSVETA je jos jedan dokaz kako hrvatski distributeri predstavljaju olicenje krajnje nemastovitosti i odsustva bilo kakvih mentalnih napora, barem kada je o prevodenju naslova stranih filmova rijec. Svaki put kada se nadju pred naslovom koji predstavlja odredjen izazov, distributeri krecu linijom manjeg otpora i koriste najbanalniji moguci naslov, obicno onaj koji je koristen vec milijun puta. Ovog puta je izazov predstavljao izraz "limey", koji je koristen u originalu, a koji se u anglosaksonskom svijetu koristi kao satrovacki izraz za Engleze, pogotovo sljakere iz radnicke klase (podrijetlo tog izraza je limun cije je obvezno konzumiranje na svojim brodovima u 18. stoljecu propisala Kraljevska mornarica te tako sprijecila pojavu skorbuta medju mornarima). Naslov koji sugerira englesko podrijetlo glavnog junaka ne samo da bi sprijecio mijesanje ovog fima s OSVETOM Tonyja Scotta iz 1990. godine, nego bi i hrvatskim filmofilima olaksao da identificiraju jedan od najhvaljenijih i najzanimljivijih americkih filmova iz 1999. godine, kojeg je bio rezirao "Zlatnom palmom" nagradjeni filmas Steven Soderbergh. Domaci distributer nije imao hrabrosti ovaj film ubaciti u hrvatska kina, ali je njegova video-premijera mozda dobro dosla da hrvatskoj publici skrene paznju na mnogo "jaci" i ambiciozniji Soderberghov projekt - oskarovsku uzdanicu TRAFFIC koji upravo ide u distribuciju u nasim kinima.
Glavni je junak filma Wilson (Stamp), ostarjeli britanski kriminalac koji je upravo odsluzio devetogodisnju kaznu zatvora te doletio u Los Angeles. Razlog tom posjetu nije Wilsonova zelja da u suncanoj Kaliforniji nadoknadi vrijeme provedeno iza zatvorskih zidina; naime, njegova kci Jenny (George) je prije toga poginula u prometnoj nesreci skrivljenu alkoholom. Wilson je predobro poznavao svoju kci da bi povjerovao u tu verziju, pogotovo nakon sto mu Jennyn prijatelj Ed (Guzman) u pismu opise neke sumnjive detalje. Uvjeren kako je za Jennynu smrt odgovoran njen ljubavnik, 60- godisnji glazbeni producent Terry Valentine (Fonda), Wilson zapocinje vlastitu istragu u kojoj se, naravno, nece ustrucavati koristiti nasilje, pa i hladnokrvna ubojstva ne bi li dosao do rezultata. Valentine, koji je u medjuvremenu pronasao novi komad "piletine" u obliku jos mladje ljubavnice Adhare (Heinle), uvjeren je kako su njegove nevolje uzrokovane time sto se nedavno, da bi poboljsao svoju financijsku konstrukciju, upustio u kratkotrajan biznis pranja narko-novca. No, njegov iskusni "sigurnosni strucnjak" Avery (Newman) angazira placene ubojice koje bi trebale zaustaviti Wilsona, no ovaj se u medjuvremenu udruzi s jos jednom Jennynom prijateljicom Elaine (Warren), kao i agentima DEA.
Filmofili, pogotovo oni koji vole filmove iz kasnih 60-tih, ce OSVETU dozivjeti kao pravi praznik za oci. Za to je vise razloga - prije svega u glumackoj postavi kojom dominiraju sezdesetogodisnjaci koji su upravo u to vrijeme bili najvece zvijezde. Prvi od njih je svakako Terence Stamp, Britanac koji je 60-tih bio jedan od najuglednijih evropskih glumaca, a posljednjih desetljeca u Hollywoodu bio degradiran u specijalista za najcesce sporedne uloge britanskih negativaca. U ovom filmu ne samo da briljira u ulozi protagoniste cija se efikasnost u taracanju opakih momaka moze mjeriti s Terminatorom, nego je ovaj film isto tako odlicna prilika da po prvi put nakon dugo vremena demonstrira svoje poznavanje "cockney" dijalekta, cije koristenje ne samo sto filmu daje specificnu draz egzotike, nego zahvaljujuce tome sto ga americki likovi ne razumiju, daje i nesto humora uslijed kulturnih razloga. Drugi glumacki velikan 60-tih je nekadasnji hipi-buntovnik Peter Fonda koji izgleda kao prava pravcata karikatura u ulozi starkelje u zemlji vjecne mladosti, odnosno ultramocnog tipa koji je bez armije tjelohranitelja i poslovnih savjetnika pateticni slabic. Njima svima pomaze i Lesley Anne Warren u ipak pomalo nespretnoj i ne bas uvjerljivoj ulozi ostarjele ali ipak vjecno mlade zene koja ce glavnom junaku, sasvim u skladu s holivudskim klisejima, olaksati zivotnu misiju putem kratkotrajne romanticne veze.
Ipak, glumacka ekipa nije jedini razlog zbog kojeg ce ljubitelji 60-tih voljeti ovaj film. Soderbergh im se ulaguje ne samo koristenjem glumaca, nego i pojedinih kultnih filmova iz tog razdoblja. Posebno je zanimljivo i prilicno efektno koristenje kadrova iz filma POOR COW, zestoke socijalne drame koju je Ken Loach snimio 1967. godine s tada mladjahnim Terenceom Stampom u glavnoj ulozi (i ciji je OSVETA svojevrsni nastavak). Kadrovi u kojima mladi Stamp zivi u sumornoj Engleskoj stvaraju izvrstan kontrast s kadrovima u kojima stari Stamp uziva u blagodatima suncane Kalifornije. No, to je samo jedan od Soderberghovih specijaliteta kojima je ovaj film ucinio vec na prvi pogled bitno drukcijim od svega sto nam se u posljednje vrijeme servira iz Hollywooda. Naime, Soderbergh je izopacenost zivotnih perspektiva glavnih junaka ilustrirao izopacenom perspektivom kroz koje oni gledaju prostor i vrijeme, a taj efekt postigao nelinearnom montazom u kojoj se svako vrijeme mijesaju proslost, sadasnjost i mozebitna buducnost, ostavljajuci uvijek prostora gledatelju da spekulira o tome nije li sve to proizvod necije bolesne maste. Obicnoj "raji" ce to mozda biti nerazumljivo i pomalo zamorno, ali ce filmofili bez svake sumnje prepoznati posvetu jednom od najboljih filmova 60-tih godina - Boormanovom POINT BLANKU. Kada se Soderberghov pristup usporedi s nacinom na koji je Hollywood u svojim remakeovima silovao americku i svjetsku kulturnu bastinu iz 60-tih i ranih 70-tih godina, postaje jasno zasto OSVETA predstavlja jedan od najvrijednijih filmova na nasem video-repertoaru.
(c)2001 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos