THE OMEGA CODE
U Bibliji je zapisano da ce onaj koji u posljednjim danima bude kontrolirao Jeruzalem kontrolirati svijet. Kljuc za to je biblijski kod - sifra pomocu kojih se biblijski tekst moze protumaciti tako da predskazuje sve dogadjaje u buducnosti. Tog se koda zeli docepati tajanstvena organizacija ciji predstavnici ne prezaju od ubojstva. U isto vrijeme, za biblijski kod se zainteresirao i Gillen Lane (Van Dien), ugledni psiholog i motivacijski guru, kojeg je obiteljska tragedija svojevremeno ucinila ateistom i koji tvrdi da pojedinci trebaju imati vjeru u sebe, a ne u Boga. Na jednoj zabavi privlacna TV-novinarka Cassandra Barashe (Oxenberg) Gillena upoznaje sa Stoneom Alexandreom (York), tajkunom i filantropom koji se takodjer poceo zanimati za biblijski kod. Alexandre je zahvaljujuci svojem ugledu postao predsjednikom Evropske Unije te ga nastoji iskoristiti kako bi posredovao u mirovnom procesu izmedju Izraelaca i Palestinaca. Gillen je angaziran kao njegov glasnogovornik, ali ga usprkos Alexandreovih mirotvornih uspjeha s vremenom pocinju muciti nocne more, ali i sumnje u prave namjere njegovog poslodavca.
Malo je filmova koji ce autora ovih redova natjerati da gotovo glasno pomisli "nije valjda" kao SIFRA: OMEGA. Nevjericu ne izaziva cinjenica da nam kroz krinku tehno- trilera netko nastoji prodati jeftinu vjersku propagandu koliko los kvalitet iste. No objasnjenje ovog fenomena mozda lezi u tome da izraz "kult-ostvarenje", kojim je UCD reklamirao ovaj film, i nije daleko od istine. Naime, iza ovog filma stoje americki krscanski fundamentalisti, odnosno njihova TV-kuca TBN, i film se vjerno drzi nauka kojima su TV-propovjednici s americke protestantske desnice kljukali svoje stado posljednjih nekoliko desetljeca. Dakle, godine 2000. se ima odigrati konacna bitka izmedju Dobra i Zla, ona ce se odigrati u Jeruzalemu i vodit ce se protiv Antikrista koji je, naravno, potekao iz Evropske Unije i lako zavarao svijet zahvaljujuci neznabozackim Zidovima, muslimanima odnosno heretickim papistima i pravoslavcima. No, problematicni sadrzaj, koji Ljeta Gospodnjeg 2001. izaziva salve smijeha, i nije tolika mana koliko traljavi scenarij i jos ocajniji izbor glumaca. Junak Verhoevenovih SVEMIRSKIH VOJNIKA Caspar van Dien se konacno dokazuje kao totalni glumacki antitalent, cak i ispod nivoa najbljutavije Spellingove sapunjace. Odavno istroseni Michael York takodjer nije u nista boljem izdanju, a ova uloga ce mu vjerojatno ostati zapamcena jednako kao i ona u jednom od slicnih projekata - Sedlarovoj GOSPI (a implicitno antikatolicki sadrzaj je vjerojatni razlog zbog kojeg se ovdje nije pojavio omiljeni Tudjmanov glumac Martin Sheen). Jedino sto se u filmu isplati pogledati jest jugoslavenska princeza Catherine Oxenberg (poznate po ulozi u DINASTIJI), ali posto je u pitanju film krscanskih fundamentalista, erotski potencijal doticne nije iskoristen. Kao ni stosta drugo u ovom filmu kojeg valja zaobici u sirokom luku.
(c)2000 Dragan Antulov
Baza podataka, programiranje i HTML konverzija su Copyright (c)1999,2002 Krešimir Kos