UDRI DO KOSTI

PLAY IT TO THE BONE

• uloge: Antonio Banderas, Woody Harrelson, Lolita Davidovich, Tom Sizemore, Lucy Liu, Robert Wagner, Richard Masur, Willie Garson, Aida Turturro
• scenografija: Claire Jenora Bowin
• kostimografija: Kathryn Morrison
• fotografija: Mark Vargo
• montaza: Patrick Flanery & Paul Seydor
• glazba: Alex Wurman
• scenarij: Ron Shelton
• rezija: Ron Shelton
• proizvodnja: Touchstone, SAD, 1999.
• distribucija: Blitz
• trajanje: 124`

Cesar Dominguez (Banderas) i Vince Boudreau (Harrelson) su dva losandjeleska boksaca velter kategorije koje osim sparing-partnerstva povezuje i iskreno prijateljstvo. Zivot ih dosada nije mazio, obojica su propustili svoje velike prilike za slavu i bogatstvo, ali stjecajem okolnosti ponudjen im je veliki povratak na scenu. Naime, nakon sto su mu jedan od boksaca stradao u prometnoj nesreci, a drugi od droge, pokvarenom promotoru Joeu Dominu (Sizemore) odjednom trebaju dva boksaca za predigru Tysonovog meca u Las Vegasu. Dominguezu i Boudreau je ponudjeno da se za 100.000 US$ bore jedan protiv drugog i njih dvojica bez razmisljanja pristaju. Kako nemaju novaca za karte, Grace Pasic (Davidovich), mlada zena s kojom su obojica svojevremno imala ljubavnu vezu, pristaje ih odvesti svojim automobilom. Tokom puta ce trojka pokupiti narkomanku-autostopisticu Lia (Liu), ali imati poprilicno vremena da preispita svoje medjusobne odnose prije sudbonosnog meca.

Americki scenarist i reziser Ron Shelton se jos jednom dokazuje kao najbolji holivudski strucnjak za sportske teme. Nakon sto se u svojim prethodnim radovima bavio kosarkom, baseballom i golfom Shelton se ovaj put hvata ukostac s od Hollywooda najeksploatiranijim sportom - boksom. Njegov pristup je pomalo neobican, usprkos toga sto UDRI DO KOSTI krase svi moguci boksacki kliseji koje smo imali prilike vidjeti od vremena ROCKYJA. Glavna novina je u tome sto je uobicajeni sportsko- filmski klise -ljuti protivnici koji postaju dobri prijatelji - ovdje obrnut i zahvaljujuci inteligentnom scenariju imamo prilike vidjeti kako dva protagonista svoje privatno prijateljstvo postupno transformiraju u ljuto suparnistvo. To se ima zahvaliti i odlicnoj izvedbi Banderasa i Harrelsona, ali i Sheltonovoj vjestini kojom zavrsni mec pretvara u orgiju nasilja koje svojom brutalnoscu i krvoprolicem kod gledatelja izaziva neugodu brze i efektnije od svakog tarantinovskog pokolja. No brutalnost tih scena stvara pomalo preveliki kontrast sa uglavnom vedrim tonom ove pseudokomedijice, a i neki motivi zapleta se doimaju navlas ubaceni i samo produzuju radnju na dosadnih dva sata. Da stvar bude gora, film se na kraju doima pomalo nedovrsenim. Dojam spasava Sheltonova supruga Lolita Davidovich koja jos jednom ne samo sto dokazuje svoj neosporni komicarski talent, nego i to da deset godina nakon svog briljantnog nastupa u GUVERNERU I STRIPTIZETI jos uvijek sebe moze prodati kao seks-simbol.